Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove.
Na Veliki petak Muke Gospodnje, kao i na Čistu srijedu ili Pepelnicu, obvezan je dan pokore u cijeloj Crkvi i to nemrsom i postom.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači ne jesti meso.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života. Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života. Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).
U crkvama se danas ne slave mise, ne zvone crkvena zvona. Vjernici sudjeluju u obredima Velikoga petka liturgijom riječi, klanjanjem križu te svetom pričesti.
Povijesni razvoj
U prvim stoljećima kršćani na Veliki petak nisu imali posebno liturgijsko slavlje. U 4. stoljeću oblikuju se različita neeuharistijska slavlja u čemu je glavni uzor ponovno bila jeruzalemska Crkva. U središtu je bilo bogoslužje riječi i klanjanje križu. U Rimu se na Veliki petak najprije održavalo samo bogoslužje riječi s čitanjima, molitvama i pjesmama, a od 7. stoljeća oblikuje se procesija od Lateranske bazilike do rimske crkve svetog Križa u Jeruzalemu gdje se častila relikvija Križa. Bogoslužju riječi i čašćenju križa pridodaje se i slavlje pričesti (bez mise!), piše Bitno.net.
Današnja liturgija Velikog petka sastoji se od tri dijela: službe riječi, klanjanja križu te svete pričesti.
Liturgija Velikog petka započinje šutnjom. Nakon molitve slijedi čitanje Božje riječi.
Prvo čitanje prikazuje nasilnu smrt osporenog proroka čiju poruku i životno svjedočanstvo zajednica vjernika prihvaća tek nakon njegove smrti: Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Ovaj prorok slika je Isusa iz čije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsku korist za sve ljude.
Psalam 31. kao pripjevni psalam ne postaje samo izričaj jadikovanja, nego pouzdanja u vjernog Boga.
Drugo čitanje je odlomak iz poslanice Hebrejima o Kristu kao velikom svećeniku koji je supatnik u našim slabostima te je u muci naviknuo slušati. Zato je veliki svećenik i začetnik spasenja svima koji ga slušaju.
Muka po Ivanu čitala se na Veliki petak već od 7. stoljeća među kršćanima Rima, što je sačuvala i posljednja liturgijska obnova.
Nakon prigodne homilije, slijedi sveopća molitva. Riječ je o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet. U pojedinim se moli za svetu Crkvu, za papu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi.
Klanjanje križu
Drugi dio liturgije Velikog petka je klanjanje križu koje započinje predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!, na što vjernici odgovaraju: Dođite, poklonimo se! Križ se svečano pokazuje narodu, a mogu se rabiti dva načina: prekriveni križ nosi se do oltara u pratnji upaljenih svijeća, te se otkriva u tri stupnja uz pjevanje spomenutih riječi ili se u procesiji unosi već otkriveni križ, uz zaustavljanje na ulazu, sredini i prezbiteriju crkve uz pjevanje spomenutih riječi.
Tijekom klanjanja križu pjevaju se prigodne pjesme, među kojima se ističu himan Usta moja opjevajte (Pange, lingua, gloriosi), usklici Sveti Bože, Sveti Jaki Bože (Hagios o Theos, Hagios Ishyros) koje je rimska liturgija preuzela od braće s Istoka, te Prijekori.
Sveta pričest
Posljednji dio obreda je sveta pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Nakon kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom. Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Gospodina. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.
Scena.ba
