U Sloveniji postoji poznata uzrečica da “pravi Slovenac postaješ tek kada se popneš na Triglav”. Vođen tom logikom, 26-godišnji Mirnes Murtić, podrijetlom iz Visokog, u posljednje četiri godine postao je “Slovenac” čak 100 puta.
Njegova nevjerojatna priča privukla je pozornost tamošnje javnosti, a kako pišu Slovenske novice, Mirnes je nedavno ostvario svoj veliki cilj – jubilarni 100. uspon na najviši vrh Slovenije i nekadašnje Jugoslavije (2.864 metra).
Ovaj mladić je u Sloveniju stigao s 22 godine. Prva postaja mu je bilo Celje, ali ga je ljubav prema visinama ubrzo odvela u Jesenice, kako bi bio što bliže planinama.
– Još u BiH sam volio planinariti i voziti bicikl. Kada sam došao u Sloveniju, biciklizam mi je postao pomalo dosadan, pa sam se radije posvetio vrhovima preko 2.000 metara. U dvije godine sam ih osvojio čak 250 – ispričao je Mirnes za Slovenske novice.
Posebnu pozornost javnosti i planinara privukao je svojim planinarskim jelovnikom. U prvim godinama svojih avantura, Mirnes je na vrhove redovito nosio burek. Njegove fotografije na društvenim mrežama, uz opis “burek s pogledom”, brzo su postale viralne.
Svoj poznati burek često je dostavljao i domarima te meteorolozima u planinarskom domu na Kredarici. Ipak, ekstremni uvjeti natjerali su ga na promjenu navika.

– Burek je bio prevelik, a zimi bi mi se tijekom puta često smrznuo pa ga nisam mogao ni pojesti – kroz smijeh objašnjava Mirnes zašto je burek morao zamijeniti praktičnijom sportskom prehranom.
Iako radi u proizvodnji, Mirnes pronalazi vrijeme za svoju strast zahvaljujući nevjerojatnoj kondiciji. Zimi mu za uspon na Triglav trebaju oko četiri sata, a ljeti samo tri.
Kada radi u popodnevnoj smjeni, praktikira ono što naziva „predsmjenski Triglav“:
- 02:00 – Početak uspona u gluho doba noći.
- Zora – Dočekivanje izlaska sunca na vrhu.
- 11:00 – Povratak kući, odmor i spremanje za posao.
Njegovi radni kolege, većinom iz zemalja bivše Jugoslavije, u početku nisu shvaćali njegovu opsesiju.
– Danas razumiju da to za mene nije gubljenje vremena. Za mene je gubljenje vremena kada nakon posla ne radim ništa. Ako dva dana nigdje ne odem, postanem nemiran – ističe Mirnes.
Njegov put do „stotke“ nije uvijek bio lak. Najmanje pet puta se morao vratiti tik pred ciljem zbog jake bure ili magle, a jednom ga je na vrhu uhvatila i opasna oluja, zbog čega se morao skrivati u čuvenom Aljaževu stupu.
Nakon što je na teži način (iz drugog pokušaja) naučio važnost aklimatizacije prilikom osvajanja Mont Blanca, najvišeg vrha zapadne Europe, Mirnes se sada pažljivo priprema za svoj sljedeći veliki izazov – švicarski Matterhorn.
Scena.ba





