Nema neke razlike između pristizanja na berlinski željeznički kolodvor i slijetanja u neku zračnu luku. More je ljudi sa svih krajeva svijeta. No da nije fan shopa u kojemu se mogu kupiti majice njemačke, talijanske i francuske reprezentacije, teško bi se na prvu moglo zaključiti da se isti dan u večernjim satima otvara Europsko prvenstvo u nogometu te da će manje od kilometra dalje, kod Brandenburških vrata biti fan zona s oko 120.000 navijača i u kojoj će se okupiti većina navijača koji su ovamo stigli, ali nisu bili te sreće da nabave ulaznicu…
Dok smo tako tražili bilo što a da bi bilo vrijedno zabilježiti, iza ugla su počeli dopirati glasovi poznate koračnice: “Malo vas je, malo vas je, pi….”
BMW odjeven u kockice
Oko kioska na trgiću natiskalo se stotinjak “kockica”, pivo je teklo u potocima, a ruke su bile u zraku. Tek kada smo se približili smo oko jednog šanka uočili društvance u španjolskim dresovima koje se borilo uzvicima: “Español, Español, Español!”
Oko podneva pa do 14 sati, kada smo zaključivali ovaj članak i prije nego što će središte Berlina potopiti pljusak, kockasti dresovi su pristizali iz svih ulica. BMW zagrebačkih oznaka čija je hauba bile odjevena u kockice trubio je i pozdravljao, a navijači su mu odzdravljali pjesmom. U dobroj atmosferi i uz navijačke pjesme Hrvati su usred njemačke metropole najavljivali pakao koji će se na berlinskim ulicama dogoditi u subotu, kada na Olimpijskom stadionu igra Hrvatska, a ujedno smo pomagali domaćinu da petak ne bude komoran te da brojni turisti imaju išta za poslikati na njihov veliki nogometni dan.
Što će biti sutra? – pitamo ekipu u Slavonskog Broda.
– Lom. Mi nemamo ulaznice, ali pratit ćemo utakmicu iz fan zone, kažu da će ovdje biti 125.000 ljudi, a nas će onda biti makar pola – govori nam Marko.
Valja imati na umu da će velika većina hrvatskih navijača u kockicama na ulice izaći tek sutra od jutarnjih sati, pa se ne može steći dojam koliko je Hrvata u ovom trenutku u Berlinu, zato je taj broj rastegnut od 50.000 do 100.000 ljudi. Sasvim sigurno će ih i na Olimpijskom stadionu biti nekoliko puta više od 10.000, koliko su službeno hrvatski navijači imali na raspolaganju ulaznica.
“Poštujem Luku, ali pobijedit ćemo”
– Mi smo sletjeli u četvrtak ujutro, sami smo, nemamo veću ekipu, ali pola aviona bili su hrvatski navijači. Došli smo na Španjolsku, za dalje nemamo ulaznice, ali vidjet ćemo nakon grupe, možda se organiziramo. Evo tek sada kreće i atmosfera na ulicama. Nama je ovo prvo veliko natjecanje. Prognoze; protiv Španjolske 2-1, a onda daleko, daleko – govore Josip Maričić i Filip Topalović iz Vinkovaca.
Prolazili smo pored one grupice španjolskih navijača baš kada je mladić imena Alvaro davao izjavu za neku španjolsku televiziju, a ono što smo razaznali je da se vide u finalu s Francuskom.
A Hrvatska? – Upitali smo ga.
– Dobit ćemo vas 2-1, vi ćete povesti, ali ćemo okrenuti rezultat, bit će teško, ali mi idemo do kraja, a vi do četvrtfinala – konkretan je mladi Alvaro. Dečko je iz Madrida, obožava našu reprezentaciju i Luku Modrića, za kojega kaže da mu je ovo možda posljednje veliko natjecanje te će nas također pratiti i navijati za nas u utakmicama u kojima ne igra njegova Španjolska.
– Ovdje su nas pobijedili hrvatski navijači, ali će zato naši na terenu slaviti u subotu – dometnuo je Manuel.
Uzaludnih 1000 kilometara
Onda nalijećemo na jednu od tužnijih priča ovoga prvenstva. Srećemo Renata Kozolea, Zagrepčanina koji je stigao biciklom iz Zagreba, vidio Brandenburška vrata, a onda se praktički okrenuo. Istoga dana u večernjim satima vraća se autobusom u Hrvatsku, sa svojim biciklom. On i njegovi brat Damir Kozole te prijatelji Predrag Markotić, Ante Klukač i Juraj Tadić poznati su rekreativci koji pedaliraju kada su važni događaju u pitanju; na obljetnice do Vukovara i Knina, a 2018. su odvozili rutu do Kalinjingrada, na utakmicu Hrvatska – Nigerija.
– Krenuli smo 6. lipnja, znači prošlog četvrtka. Preko nekoga smo dogovarali ulaznice za utakmicu koje su trebale biti riješene dok mi ne dođemo u Berlin, međutim u srijedu nam je, 60 km prije Berlina, rečeno da ih ipak nećemo imati. Nakon što sam to doznao, više nisam imao volje biciklirati, pa sam tih posljednjih 60 km prošao vlakom, dečki su nastavili i uskoro će doći ovdje, pa ćemo svi zajedno na autobus u 21.30 – kaže nam Renato.
Pokušali smo mu ukazati da je za koji sat otvorenje fan zone, ali je gospodin Renato bio nepokolebljiv: – Ne, došao sam na utakmicu, ako je moram gledati preko TV ekrana, onda ću to napraviti u svojem dnevnom boravku.
