Sigurnosna prijetnja u Lašvanskoj dolini: Pogoni Vitezita bez fizičkog osiguranja, a u pogonu ‘B’ utvrđeno prisustvo otpadnih kiselina s prisustvom nitroglicerina, eksplozivnih i drugih opasnih materija.
Nekadašnji gigant namjenske industrije, poslovni sustav “Vitezit” u Vitezu, ponovno se našao u središtu ozbiljne sigurnosne i ekološke zabrinutosti. Prema najnovijim službenim informacijama iz nadzora koji je provela Federalna direkcija za namjensku industriju, unutar ovog zapuštenog vojnog kompleksa utvrđeni su alarmantni propusti koji izravno ugrožavaju sigurnost lokalnog stanovništva.
Nadzorom je potvrđeno kako Vitezit nema stalno fizičko osiguranje. Zaštitari angažirani na čuvanju objekata visokog rizika napustili su radna mjesta zbog neisplaćenih plaća, čime je ogroman prostor s preostalim vojnim materijalima ostao nezaštićen.
Iako lokalna policija redovito obilazi kompleks, nadležno ministarstvo u svojim aktima otvoreno priznaje da povremene policijske patrole nisu i ne mogu biti adekvatna zamjena za stalnu i profesionalnu stražu na ovakvim objektima.
Upozorenja struke i nalazi nadzora
Ono što najviše zabrinjava javnost i mještane Viteza jesu nalazi iz takozvanog „B“ pogona. Inspekcija je u njemu utvrdila postojanje opasnih otpadnih kiselina s prisustvom nitroglicerina, kao i drugih eksplozivnih i visokorizičnih materija.
Iako je bivši šef pogona za proizvodnju nitroglicerina u Vitezitu, Maid Neslanović, još 2019. godine javno za medije upozoravao da se u kompleksu nalazi oko 300 tona otpadnih kiselina prožetih ovim opasnim eksplozivom, najnoviji inspekcijski nadzor točnu brojku nije mogao potvrditi. Kako stoji u nalazu, zbog kaotičnog i zapuštenog stanja na terenu u pogonu „B“, nadležna institucija trenutačno nije mogla službeno verificirati točnu količinu, stanje niti sigurnosnu ispravnost opasnih materija.
Ipak, sama službena potvrda da su opasne kiseline s prisustvom nitroglicerina detektirane u pogonima, a da su ostale bez stalne straže, izaziva opravdan strah.
Kemijska zamka: Kako ljetne vrućine aktiviraju eksploziv?
Nitroglicerin je u svom čistom stanju jedan od najrazornijih i najosjetljivijih eksploziva na svijetu. Njegovo ponašanje unutar napuštenih pogona Vitezita diktiraju strogi kemijski zakoni:
– Spontano raspadanje na 50°C: Čisti nitroglicerin počinje se kemijski raspadati već na temperaturama iznad 50°C. Taj proces sam po sebi generira toplinu. Ako se spremnici ne hlade, tekućina sama sebi podiže temperaturu do kritične točke spontane detonacije.
– Odvajanje iz kiseline: Otpadna kiselina u Vitezitu zahtijeva konstantan tehnički nadzor i hlađenje. Bez kontrole, na visokim ljetnim temperaturama dolazi do izdvajanja čistog nitroglicerina koji isplivava na površinu kiseline.
– Ekstremna osjetljivost: Jednom kada se izdvoji na površinu, čisti nitroglicerin postaje osjetljiv na najmanji vanjski podražaj. Pad komada građevinskog materijala sa stropa, trenje, jači potres ili obična iskra dovoljni su da aktiviraju razornu reakciju.
Razorna moć i crna povijest Vitezita
Brzina detonacije čistog nitroglicerina iznosi nevjerojatnih 8.000 metara u sekundi (oko 28.800 km/h). Eksplozija se događa u djeliću sekunde, pretvarajući tekućinu u užareni plinski val temperature do 4.650 °C, uz stravičan tlak koji trenutno mrvi beton i čelik.
Maid Neslanović je ranije upozoravao da bi eventualna eksplozija takvog materijala imala toliku snagu da bi uništila cijeli kraj, a u atmosferu bi se oslobodili i goleme količine otrovnih plinova.
Da ovo nisu tek teoretska nagađanja, potvrđuje i crna kronika ovog kompleksa.
Vitezit pamti dvije stravične havarije – prvu iz 1964. godine, a drugu iz 1978. godine, u kojima je poginulo više desetaka radnika.
U tim katastrofama eksplodirale su cijele zgrade, a silina udarnog vala komade betona teške i do jednu tonu razbacala je na udaljenost od nekoliko kilometara.
Institucionalno prebacivanje odgovornosti
Unatoč tome što je resorno ministarstvo službeno lociralo i potvrdilo ovaj ozbiljan problem, konkretno rješenje i dalje je na čekanju.
Nadležne institucije rješavanje ove opasne situacije prebacuju na pravni teren, upućujući na stečajnog upravitelja, stečajnog suca i nadležni sud koji vodi dugogodišnji i komplicirani stečajni postupak nad poduzećem.
Dok se u pravnim i političkim krugovima raspravlja o nadležnostima, na terenu ostaje ključno pitanje: tko će konkretno ukloniti opasne materije i osigurati da Vitez i njegovi građani budu sigurni?
Javnost s pravom očekuje hitne i konkretne operativne poteze, a ne birokratsko prebacivanje odgovornosti dok se visokorizični pogoni ostavljaju bez stalnog nadzora.
Scena.ba
