Moskva troši svoju ušteđevinu za crne dane kako bi pokrila svoj fiskalni deficit izazvan ratom u Ukrajini, a istovremeno pokušava očuvati socijalnu stabilnost. No, Rusija ne može još dugo trošiti ovako kako sada troši, navodi u svojoj analizi Foreign Policy, navodeći da se u Rusiji ovih dana događaju čudne stvari.
Naime, početkom listopada zemlja je potpisala ugovor o prodaji slanutka Pakistanu u zamjenu za mandarine. Nekoliko tjedana kasnije, ruska vlada savjetovala je međunarodnim sudionicima koji su putovali u jugozapadni grad Kazanj na summit zemalja BRICS-a da ponesu gotovinu u američkim dolarima ili eurima, budući da su velike kartičarske kuće poput Vise i Mastercarda obustavile rad na ruskom tlu od početka invazije na Ukrajinu krajem veljače 2022.
Tijekom summita, jedan je kineski dužnosnik spomenuo da Rusija ima “ozbiljne poteškoće” s plaćanjem članarine Šangajskoj organizaciji za suradnju, a za to je okrivio zapadne sankcije. Kao da to nije bilo dovoljno, komentar je došao istog dana kada je Kremlj morao otkazati aukcije obveznica za izdavanje gotovo 600 milijardi ruskih rubalja (oko 6 milijardi dolara) državnog duga zbog nedostatka kupaca.
Ovi primjeri bi, kako se navodi, pojedinačno mogli zvučati trivijalno, ali uzeti zajedno oni pokazuju kako ruskom gospodarstvu možda ne ide tako dobro kako se prikazuje, odnosno suprotno tvrdnjama Kremlja da su zapadne sankcije neučinkovite i da ruski BDP raste.
Poput kućanstva bez novca koje se pretvara da je sve u redu dok potiho troši ušteđevinu, Moskva pokušava projicirati ekonomsku normalnost koristeći svoje goleme financijske rezerve, no to nije održiva strategija – bez svježih priljeva novca, čak i najveća štednja traje samo neko vrijeme. Rusija bi se uskoro mogla boriti za očuvanje skupe socijalne stabilnosti kod kuće dok vodi svoj skupi rat protiv Ukrajine.
(Pre)skupo očuvanje socijalne stabilnosti
Za razumijevanje gospodarskih problema Rusije, pogled na inflaciju dobra je polazna točka. Službene statistike su sumnjive, ali čak i bez uvida u njih, lako je vidjeti da je rast cijena velik problem u Rusiji. U prvom redu, rubalj je izgubio jednu trećinu svoje vrijednosti u odnosu na američki dolar od početka 2022. godine, napuhavši cijenu uvoza i time potaknuvši inflaciju.
Kao drugo, ruske tvrtke imaju problema sa zapošljavanjem zbog kombiniranog utjecaja na naglo smanjenje populacije – tu je visok broj umrlih od covida-19 tijekom pandemije, a u ratu u Ukrajini ubijeno je ili teško ranjeno 2 posto ruskih muškaraca u dobi između 20 i 50 godina, pri čemu je došlo i do egzodusa visokokvalificiranih radnika iz zemlje. Kako bi privukle radnike, ruske tvrtke podižu plaće, time ponovno potičući inflaciju. A kao treće, Kremlj istovremeno vjeruje da može kupiti društvenu stabilnost obasipanjem ljudi velikodušnim dotacijama, što je još jedan inflatorni faktor.
Središnje banke vole podizati kamatne stope kada je inflacija visoka, nastojeći ukrotiti rast cijena smanjenjem potražnje. Središnja banka Rusije doslovno je primijenila ovu praksu i od sredine 2023. postupno je povećala svoju ključnu stopu na nevjerojatnih 21 posto. Ruske tvrtke to itekako osjećaju kao veliku nevolju. Sergej Čemezov, izvršni direktor državnog obrambenog konglomerata Rostec, izjavio je da visoke kamatne stope u toj mjeri gutaju profit da bi većina ruskih industrijskih tvrtki uskoro mogla bankrotirati.
No, postoji još jedna ‘kvaka‘ – zbog svoje opsjednutosti socijalnom stabilnošću, Kremlj radi na negiranju utjecaja visokih kamatnih stopa na stanovništvo. Nedavni koncept za subvencionirane kredite pruža dobar primjer za to. Od 2020. milijuni Rusa podignuli su zajmove za nekretnine po niskoj stopi od 8 posto, a vlada je bankama nadoknadila razliku između te nominalne stope i 20 ili više posto, koliko bi trebale iznositi više stope središnje banke. Ta politika kratkoročno može potaknuti gospodarski rast, ali sa sobom donosi visoke troškove – cijene kuća u Rusiji utrostručile su se od 2020. godine, što ukazuje na balon nekretnina koji bi uskoro mogao puknuti. Plan također Kremlj košta 5 milijardi dolara.
Šira fiskalna slika Rusije izgleda posebno grozno. Na strani troškova, rat je skup, a potrošnja za obranu nastavlja rasti do rekordnih visina – vojni troškovi činit će 40 posto ruske javne potrošnje tijekom 2025. godine sa skokom na nevjerojatnih 142 milijarde dolara. (Nacionalna sigurnost i “klasificirani” troškovi progutat će još 30 posto ruskog federalnog saveznog proračuna).
Putin kritizirao SAD, a sada Xiju podiže carine
Rusija se također razbacuje novcem kako bi očuvala društvenu stabilnost. U idućih šest godina Kremlj planira potrošiti 431 milijardu dolara na sve vrste društvenih projekata, uključujući slanje djece u ljetne kampove na okupiranom Krimu, izgradnju potpuno novih studentskih kampusa diljem Rusije i podizanje minimalne plaće za najmanje 10 posto godišnje.
Ništa bolje ne izgleda ni prihodovna strana fiskalne bilance. Ne računajući dividende, ruski državni plinski div (doduše sada posrnuli zbog europskog ‘skidanja‘ s ovisnosti o ruskom plinu kao posljedice invazije na Ukrajinu, op.a.) Gazprom osiguravao je oko 10 posto fiskalnih prihoda Kremlja. S tim je sada gotovo – nakon što je izgubio pristup europskom tržištu, Gazprom je prošle godine zabilježio gubitak od 6,8 milijardi dolara, zbog čega kompanija nije mogla ubaciti novac u državnu blagajnu (Gazprom je transferirao čak 40 milijardi dolara ruskom Ministarstvu financija 2022. godine.)
Stvari bi uskoro mogle postati još gore. Za nekoliko tjedana istječe ugovor kojim se dopušta tranzit ruskog plina u Europu preko Ukrajine, čime će se preostali izvoz ruskog plina u Europsku uniju smanjiti za polovicu, a ukupna prodaja ruskog plina za jednu trećinu, uz očekivani godišnji gubitak od 6,5 milijardi dolara Gazproma.
Rusija ima tek nekoliko opcija za pronalaženje novih izvora prihoda. Održivi gospodarski rast povećao bi fiskalne prihode kroz veće poreze, ali nedostatak radne snage znači da to nije prihvatljiv plan. Prije nekoliko tjedana, zamjenik guvernera ruske središnje banke priznao je da su “raspoloživi proizvodni kapaciteti iscrpljeni”. Uz društvenu stabilnost kao ograničavajući faktor, Moskva može primijeniti samo fiskalne ‘flastere‘ kao intervenciju.
Trenutačni planovi uključuju nametanje viših poreza bogatim kućanstvima – za prikupljanje tek 1,5 milijardi dolara godišnje, što je manje od 3 posto ukupnih primitaka od poreza na dohodak – te podizanje carina na kineska električna vozila. Još nije jasno što će Peking misliti o ovim protekcionističkim mjerama u svjetlu proklamiranog ‘partnerstva bez granica” koje navodno veže Rusiju i Kinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin prethodno je američke carine na kineska električna vozila nazvao “nepravednima”.
Uz stalno rastuće troškove i sve manje prihode, Rusija sada bilježi godišnji fiskalni deficit od gotovo 2 posto svog BDP-a. Za većinu gospodarstava to nije problem jer se takav mali manjak obično lako može financirati izdavanjem duga. No, zapadne sankcije pretvorile su Rusiju u izopćenika na globalnoj financijskoj sceni, onemogućujući joj pristup globalnim dužničkim tržištima. ‘Plan B‘ Moskve bio je iskoristiti domaća tržišta obveznica, ali ni na ovom planu stvari ne idu dobro – unatoč tome što je ovaj mjesec morao otkazati aukcije zbog nedostatka kupaca, Kremlj je planirao izdati 25 milijardi dolara u domaćim obveznicama do kraja godine. Za sad od toga nema ništa.
‘Plan C‘ – trošenje ušteđevine
Budući da izdavanje duga nije opcija, Rusija je prisiljena okrenuti se ‘planu C‘ – iskoristiti svoju ušteđevinu. Na papiru takva strategija može funkcionirati neko vrijeme zahvaljujući golemim udjelima koje je Moskva akumulirala u svom Fondu nacionalnog bogatstva (NWF) tijekom 2010-ih. No, ta sredstva sada presušuju – likvidni dio fonda smanjio se za više od polovice od početka rata u Ukrajini, na samo 54 milijarde dolara u rujnu.
Prošle je godine ruska vlada prestala štedjeti novac u svom NWF-u, a sada pribjegava prodaji dijela svojih NWF rezervi, koje drži u zlatu – zlatne rezerve fonda smanjile su se za oko polovicu (za oko 262 tone zlata) od početka 2022.
Rusija iscrpljuje svoje zalihe, a to ne može trajati vječno. Čak i pod pretpostavkom visokih svjetskih cijena nafte, proračun Kremlja za 2024. uključuje daljnji pad od 13 milijardi dolara u fondovima NWF-a ove godine, ili oko četvrtinu tekućih rezervi fonda. Gledajući unaprijed, tekuće rezerve NWF-a pokrivaju tek oko godinu i pol proračunskog deficita.
Ova bi se procjena mogla pokazati optimističnom jer pretpostavlja da su službeni fiskalni podaci vjerodostojni – neki stručnjaci vjeruju da bi fiskalni deficit Rusije mogao biti bliži 5 posto njezina BDP-a – i da globalno gospodarstvo neće pretrpjeti velike šokove. No, ako bi se globalni rast smanjio, središnja banka Rusije procjenjuje da bi likvidne rezerve NWF-a mogle presušiti za manje od godinu dana.
U rujnu je Kirilo Budanov, šef ukrajinske vojne obavještajne službe, rekao sudionicima na konferenciji u Kijevu da će Rusija pokušati iznuditi kraj rata 2025. godine, kako bi se Kremlj mogao početi suočavati s pravim ekonomskim problemima. Ova analiza, zaključuje Foreign Policy, možda i nije predaleko od istine i bilo bi korisno imati je na umu jer su pozivi na pregovore između Kijeva i Moskve svakim danom sve glasniji.
scena.ba
