Europski umirovljenici ne sjede kod kuće. Oni rade, privređuju i time ostaju aktivni članovi društvene zajednice. Odlazak u mirovinu u BiH uglavnom znači izolaciju i kraj, kažu bosanskohercegovački umirovljenici. A ne mora tako biti.
Tek završetkom radnog vijeka, u BiH počinje borba za preživljavanje, kažu umirovljenici. Neki od njih nastavljaju raditi, dok drugima pomažu djeca. Općenito, živjeti od mirovine jako je teško, kaže Mustafa Karović.
Mustafa Karović, umirovljenik:
“Trebalo bi se malo pripaziti na te umirovljenike, barem na ove s nižim mirovinama. Ima onih koje su skromne, ali ovi koji su otišli iz raznih razloga, kao ja – s 38 godina sam otišao prisilno jer sam morao – pa sam otišao i došao na minimalnu starosnu mirovinu. Ja ne znam kako bih, da mi ne pripomogne kćerka koja je u Njemačkoj, ali s ovim ja ne znam dokle…”
Umjesto uživanja u mirovini: Financijska neizvjesnost, izolacija i zaborav u BiH
Umjesto uživanja u plodovima dugogodišnjeg rada, financijska neizvjesnost i dalje je glavni problem gotovo svih umirovljenika u BiH.
“Kad odeš u mirovinu, treba odmah umrijeti da ne smetaš ovom narodu.”; “Sama živim, ipak bude mi dovoljno uz pomoć kćerke. Ma odlično, ne možemo se žaliti, daj nam Bože mira i ništa više. Slobode.”; “Kako žive? Slabo. Treba povećati, ali neće nitko. I što da radiš, ništa, šuti i deveraj [snalazi se] kako znaš i umiješ. Razguli [rastegni] ono što imaš”, samo su neki od komentara građana.
I dok je u mislima briga o preživljavanju, teško je očekivati da starije osobe budu socijalno uključene i aktivne u društvenom životu. Iako rijetki, takvi slučajevi ipak postoje. Nedavno su u RS tri osobe starije od 65 godina upisale fakultet. Ima i onih fizički aktivnih, kao što je 84-godišnji Hazim Kukuruzović, koji je tijekom 22 godine, koliko je u mirovini, prešao 44 tisuće kilometara.
Hazim Kukuruzović, umirovljenik:
“Vrijeme ustajanja oko 7, pola 8, onda ceremonija doručak i obavezna šetnja. Ja sam odlučio da kavu pijem dva i pol kilometra od mjesta stanovanja, ne u kafićima u mom naselju, i svaki dan moram prijeći 5 kilometara. To je minimum.”
Osim fizičke aktivnosti, europski umirovljenici uveli su i trend rada. Naime, svaki deseti zaposlen je na pola radnog vremena. Time nastoje ostati aktivni, dopuniti prihode, očuvati socijalne kontakte.
Halima Resić, tajnica Internacionalne akademije BiH:
“U zapadnim europskim zemljama, u SAD-u, životna dob je samo broj. Vi možete raditi koliko vam vaše zdravstveno stanje omogući. Da bismo tu populaciju angažirali, treba biti dobra strategija i povezanost akademske zajednice. U europskim zemljama imate programe 75+, imate program transplantacije organa 75+, znači apsolutno moramo promijeniti.”
Ali, u BiH odlazak u mirovinu često znači kraj, kaže Rodoljub Petković. Umirovljenike društvo izolira i zaboravlja.
Rodoljub Petković, predsjednik Komisije za edukaciju Olimpijskog komiteta BiH:
“Nestaje sa scene empatija, to je ljudska osobina koja je mnogo značajna. Bez empatije bojim se da će se teško u budućnosti moći išta uspješno desiti, korektno, kvalitetno, kako u obitelji, tako općenito u društvu, našem pogotovo.”
A prateći globalne promjene – Europu koja stari – neophodno je prilagoditi se promjenama. Umirovljenici trebaju biti resurs, a ne opterećenje. Naročito u BiH u kojoj je 23% stanovništva starije od 65 godina.
Scena.ba
