Narcisoidni se roditelji često prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svojeg ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, takvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.
Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo “pravo ja” nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.
Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.
Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.
Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.
Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.
Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, takvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Scena.ba
