Čini se da je znatno vjerojatnije da će se kritični atlantski strujni sustav urušiti nego što se ranije mislilo, nakon što su nova istraživanja otkrila da su klimatski modeli koji predviđaju najveće usporavanje najrealniji. Znanstvenici su novo otkriće nazvali “vrlo zabrinjavajućim” jer bi urušavanje imalo katastrofalne posljedice za Europu, Afriku i Ameriku.
Atlantska meridionalna cirkulacija (AMOC) glavni je dio globalnog klimatskog sustava i već je poznato da je najslabija u posljednjih 1600 godina kao rezultat klimatske krize. Znanstvenici su uočili znakove upozorenja na prekretnicu 2021. godine i znaju da se AMOC urušio u prošlosti Zemlje.
Klimatolozi koriste desetke različitih računalnih modela za procjenu buduće klime. Međutim, za složeni sustav AMOC-a ovi modeli daju vrlo različite rezultate – od onih koji ukazuju na to da neće biti daljnjeg usporavanja do 2100. godine, do onih koji sugeriraju golemo usporavanje od oko 65 %, čak i kada se emisije ugljika iz izgaranja fosilnih goriva postupno smanje na neto nulu, piše The Guardian.
Što je AMOC i zašto je važan?
Istraživanje je kombiniralo promatranja oceana iz stvarnog svijeta s modelima kako bi se odredio najpouzdaniji, što je uvelike smanjilo nesigurnost. Pronašli su procijenjeno usporavanje od 42 % do 58 % u 2100. godini, razinu koja će gotovo sigurno završiti kolapsom.
AMOC je ključni dio globalnog klimatskog sustava i donosi tropsku vodu zagrijanu suncem u Europu i na Arktik, gdje se ona hladi i tone formirajući duboku povratnu struju. Kolaps bi pomaknuo pojas tropskih kiša o kojemu ovise milijuni ljudi za uzgoj hrane, gurnuo zapadnu Europu u ekstremno hladne zime i ljetne suše te dodao 50–100 cm već rastućoj razini mora oko Atlantika.
Dr. Valentin Portmann iz Inria Centra za istraživanje Bordeaux Sud-Ouest u Francuskoj, koji je vodio novo istraživanje, rekao je: „Otkrili smo da će AMOC opasti više nego što se očekivalo u usporedbi s prosjekom svih klimatskih modela. To znači da imamo AMOC koji je bliži prekretnici.“
Profesor Stefan Rahmstorf s Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja u Potsdamu u Njemačkoj izjavio je: „Ovo je važan i vrlo zabrinjavajući rezultat. Pokazuje da su ‘pesimistični’ modeli, koji pokazuju snažno slabljenje AMOC-a do 2100. godine, nažalost, realistični jer se bolje slažu s podacima promatranja.“
Dodao je: „Sada sam sve više zabrinut da bismo mogli proći tu prekretnicu zaustavljanja AMOC-a, kada to postaje neizbježno, sredinom ovog stoljeća, što je prilično blizu.“
Rahmstorf, koji proučava AMOC već 35 godina, rekao je da se kolaps mora izbjeći „pod svaku cijenu“. „To sam tvrdio kada smo mislili da je šansa za gašenje AMOC-a možda 5 %, a čak i tada smo govorili da je rizik previsok s obzirom na goleme utjecaje. Sada izgleda da je veći od 50 %. Najdramatičnije i najdrastičnije klimatske promjene koje vidimo u posljednjih 100.000 godina Zemljine povijesti dogodile su se kada je AMOC prešao u drugo stanje.“
AMOC usporava jer temperatura zraka na Arktiku brzo raste zbog globalnog zagrijavanja. To znači da se ocean tamo sporije hladi. Toplija voda ima manju gustoću i stoga sporije tone u dubine. Ovo usporavanje omogućuje nakupljanje veće količine oborina u slanim površinskim vodama, što ih čini manje gustima te dodatno usporava tonjenje i formira povratnu petlju AMOC-a.
Sustav AMOC-a vrlo je složen i podložan nasumičnim prirodnim varijacijama, što precizna predviđanja čini nemogućima. Međutim, znanstvenici sada očekuju veliko slabljenje, a samo to bi moglo imati ozbiljne posljedice u nadolazećim desetljećima.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, istražilo je četiri različita načina korištenja stvarnih opažanja za procjenu modela. Otkrili su da metoda nazvana grebenska regresija (ridge regression), koja se do sada malo koristila u klimatskoj znanosti, pruža najbolje rezultate.
AMOC je teško modelirati jer njime upravljaju suptilne razlike u gustoći vode uzrokovane promjenama saliniteta nad cijelim Atlantikom. Smanjenje nesigurnosti u novoj analizi rezultat je identifikacije modela koji bolje odražavaju površinski salinitet u južnom Atlantiku, za koji su znanstvenici već znali da je važan. To čini rad “vrlo vjerodostojnim”, rekao je Rahmstorf.
Rahmstorf je dodao da bi usporavanje AMOC-a u 2100. godini moglo biti čak i veće nego u novoj, pesimističnoj procjeni. To je zato što računalni modeli ne uključuju vodu od otapanja s grenlandskog ledenog pokrova koja također osvježava oceanske vode: „To je još jedan čimbenik koji znači da je stvarnost vjerojatno još gora.“
Scena.ba
