Prema definiciji, računalni virus je računalni program koji može “zaraziti” druge programe tako da u njih unese kopiju samog sebe (koja može biti modificirana). Virus se može proširiti računalnim sustavom ili mrežom koristeći se ovlastima korisnika koji su zaraženi. Svaki program koji je zaražen postaje virus i tako zaraza raste.
Prvi računalni virus nazvan je Creeper, a stvorio ga je 1971. godine Robert Thomas, programer u tvrtki BBN Technologies (Bolt Beranek and Newman Inc., koja je kasnije postala dio Raytheona).
Za razliku od zlonamjernih virusa kakve danas često povezujemo s tim pojmom, Creeper je osmišljen kao eksperimentalni program za istraživanje koncepta samoreplicirajućeg softvera na operativnom sustavu TENEX. Thomasov cilj nije bio uzrokovati štetu, već istražiti granice mogućnosti softvera u ranim danima računalstva.
Zanimljivo je da se Creeper nije replicirao na način na koji to rade moderni virusi. Umjesto toga, pokazivao je zanimljivo ponašanje: prikazivao bi poruku “I’m the Creeper: Catch me if you can” na zaraženim računalima, a zatim bi se izbrisao s trenutnog sustava i prešao na sljedeći sustav na mreži ARPANET (prethodnici modernog interneta). To ga čini više “samopropagirajućim” programom nego pravim virusom prema današnjim standardima.
Kao odgovor na Creeper, drugi programer iz BBN-a, Ray Tomlinson (poznat po izumu e-maila), razvio je 1972. godine program nazvan Reaper. Reaper je bio osmišljen kako bi pronašao i izbrisao Creeper gdje god bi ga pronašao. Iako se Reaper ponekad smatra prvim antivirusnim softverom, bio je to zapravo još jedan eksperimentalni program stvoren kako bi se nosio s ponašanjem Creepera.
Iako su Creeper i Reaper bili bezopasni eksperimenti, postavili su temelje za koncepte računalnih virusa i kibernetičke sigurnosti, koji će postati ključni u desetljećima koja su uslijedila.
