Ilija Jakovljević, pravnik, književnik, kritičar i publicist, rođen je u Mostaru 21. 10. 1898. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Mostaru, zatim u Sarajevu završava sedmi i osmi razred gimnazije. Studij prava završava 1926. godine u Zagrebu gdje je doktorirao 1929. godine. Od 1926. bio je odvjetnički i sudski vježbenik u Samoboru, Novom Marofu i Zagrebu, gdje je 1930. otvorio vlastitu pisarnicu. Iako je bio branitelj u više poznatih procesa i jedan od podnositelja tužbe protiv zagrebačkoga redarstva 1936., javno je nastupao ponajprije kao društveno angažirani pisac.
Njegovi književni, društveni i politički pogledi izrasli su iz kršćanskog osjećaja života. Smatrao je da književnost treba biti jedinstvo istine, dobrote ljepote, ali umjetnička sloboda ne smije biti okrnjena ideološkim tendencijama. Svoja stajališta o smislu i zadaćama književnosti i književnika objavio je u više teorijskih članaka o književnosti. Surađivao je u više listova i časopisa, urednik je časopisa „Suvremenik“ te predsjednik Društva hrvatskih književnika. 1936. godine postavljen je za glavnoga urednika Hrvatskoga dnevnika. Za njegova života objavljene su mu dvije zbirke pripovijedaka „Zavičaj“ i „Hercegovke“, dva romana „Na raskrsnici“ i „U mraku“, te dvije zbirke lirike „Otrov uspomena“ i „Lirika nevremena“. Knjiga memoara „Konclogor na Savi“ objavljena je 1999. godine.
Kad je poglavnik Ante Pavelić došao na vlast, predložio je Jakovljeviću da se pridruži ustaškoj vladi, ali je on to odbio. Nakon uspostave NDH Jakovljević biva uhićen, ali je ubrzo oslobođen. Sklonio se u Crikvenicu, a nakon povratka u Zagreb ponovo je uhićen u listopadu 1941. godine i prebačen u logor Stara Gradiška. U prosincu 1942. pušten je na slobodu pa je neko vrijeme bio ugovorni činovnik u Ministarstvu financija. U partizane odlazi 1944. godine i radi u ZAVNOH-ovoj Komisiji za istraživanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača, zatim pri Odjeljenju za tisak. Nakon rata razočaran represijom i ogorčen zločinima pobjednika, vratio se odvjetništvu. 25. svibnja 1948. uhitila ga je OZNA u sklopu akcije kompromitacije Andrije Hebranga da bi potom bio odveden u Beograd, gdje je, vjerojatno, i ubijen u zloglasnom zatvoru zvanom Glavnjača.
Dobar poznavatelj njegova života i rada, pisac Ivan Lovrenović, kazat će: “Jakovljević zna najstrašnije znanje: ja sam mjerilo svijeta, niotkuda nikakav popust ne mogu pribaviti za moj postupak. Nepogrešivo osjećajući da je drama njegovoga stoljeća drama odnosa pojedinca i kolektiva, on relacionira ovako: ‘Idem u susret novim događajima i doživljajima spreman ako ima biti, podnijeti i najveće tegobe, idem znajući da kao i toliki drugi možda neću dočekati spas naroda. Ali spašavajući svoju osobnu slobodu, ja ujedno spašavam i svoju dušu’”. U povodu Međunarodnog dana materinskog jezika 2015. Hrvatska pošta Mostar izdala je prigodnu poštansku marku u arku od 8 maraka s likom književnika Ilije Jakovljevića, žig i omotnicu prvoga dana. Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru obilježilo je sto dvadesetu obljetnicu rođenja (21. 10. 1898.) i sedamdesetu obljetnicu smrti (28. 10. 1948.) književnika Ilije Jakovljevića predstavom “Logorilijada”, koja je nastala prema njegovoj memoarskoj prozi “Konclogor na Savi” i zbirci pjesama “Lirika nevremena” te motivima “Grobnice za Borisa Davidoviča” Danila Kiša. U njegovom rodnom gradu, o kojem je napisao i roman ”U mraku”, objavljen 1945., jedna osnovna škola nosi njegovo ime. Ilija Jakovljević umro je u pedesetoj godini života 28. listopada 1948. godine, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. 3. studenoga 1948. godine služena je zadušnica u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Njegov život svjedoči o totalitarnom i zločinačkom karakteru dva antidemokratska režima u XX. stoljeću, ustaškog i boljševičkog. Godine 2008. Glas Koncila tiskao je knjigu »Katolicizam i humanizam«.
Piše Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak.
Scena.ba
