Sastavni je to pokušaj izgradnje/utvrđivanja vlastitog identiteta koji se pak realizira na krajnje problematičan, konfliktan način, hraneći nacionalističke narative i produbljujući podjele. Jedna od najočitijih teza koja izaziva kontroverze jest tvrdnja kako su pripadnici Crkve bosanske “dragovoljno” prešli na islam, dok se postojanje Hrvata i Srba na tom području negira ili minimalizira do 19. stoljeća. Takav narativ, temeljen na selektivnom prikazu povijesnih činjenica, upućuje na duboko ukorijenjenu mitomaniju i pokušaj reinterpretacije povijesti u svrhu izgradnje nacionalnog identiteta, piše Zoran Krešić za Večernji list BiH.
Prema analizi koju je objavio Ivica Radoš, u udžbeniku za 2. razred gimnazije, autori Esad Kurtović i Samir Hajrulahović definiraju Crkvu bosansku kao povlaštenu od velikaša i bosanskih vladara te sugeriraju da su “krstjani” prihvatili islam drage volje. Također, u udžbeniku za 3. razred gimnazije s povijesnom čitankom autori Vahid Smriko i Aladin Husić analiziraju daljnja osmanlijska osvajanja i položaj nemuslimanskog stanovništva, pri čemu se implicira da su Bošnjaci muslimani postupno prelazili na islam uklapajući se u osmanlijski feudalizam. Posebna je priča romantiziranje i osjećaj žala za propalim Osmanskim Carstvom.
Takve interpretacije povijesti izazivaju kontroverze i optužbe za povijesni revizionizam jer zanemaruju prisutnost Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini prije 19. stoljeća te romantiziraju proces islamizacije koji je često bio obilježen prisilom i represijom. Osmansko Carstvo osvojilo je Bosnu 1463. godine, a taj događaj označio je početak stoljeća vladavine obilježene centraliziranim sustavom vlasti i provođenjem šerijatskog prava. Proces islamizacije odvijao se kroz niz čimbenika, uključujući političku i društvenu prisilu, ekonomske povlastice za muslimane te represivne poreze poput džizije, koja je opterećivala nemuslimansko stanovništvo. Nisu nepoznati ni metode nasilja, ubojstava, pljački, otimanja djece radi slanja u janjičare…
Pitanje opstanka ili smrti
Tvrdnja da su pripadnici Crkve bosanske dragovoljno prešli na islam ignorira složenost povijesnih okolnosti. Pripadnici Crkve bosanske, često nepriznati ni od Katoličke ni od Pravoslavne crkve, bili su marginalizirani i podložni pritiscima. No, bili su sasvim marginalni dio društva i ne postoje dokazi o masovnosti heretičke Bosanske crkve.
Ovo su prešućeni zločini nad Hrvatima BiH: Imala je četiri godine i ubijena je u majčinom naručju
No, općepoznato je da islamizacija nije bila samo duhovni izbor, ona je za mnoge značila opstanak u društvu koje je kažnjavalo nepokornost. Povlastice poput oslobađanja od poreza, društvenog statusa i sigurnosti za obitelj bile su često presudne za prelazak na islam. Bilo je to pitanje opstanka ili smrti.
Scena.ba
