Požar na Uborku još jednom je otvorio ključno pitanje – kako Bosna i Hercegovina upravlja otpadom? Stručnjaci upozoravaju da parcijalna rješenja više nisu dovoljna i traže potpuni zaokret, s fokusom na smanjenje količine otpada. Istodobno, izostaje jasna politička volja za ulaganja u zaštitu okoliša, no dio odgovornosti leži i na građanima.
Sustav za upravljanje otpadom u BiH veoma je zastario i uglavnom se svodi na odlaganje otpada na odlagališta, što je i razlog čestih ekoloških katastrofa.
Milica Končar, magistrica cirkularne ekonomije:
“Koja su prenatrpana, veoma stara, većina je iz Jugoslavije, ili nisu čak ni legalna. Većina je veoma stihijski organizirana, lokacije nisu predviđene za to, nije napravljena infrastruktura.”
Sustav regionalnih odlagališta rješenje je staro dva desetljeća, kao rezultat prijedloga stranih konzultanata i međunarodnih institucija, na temelju postojeće konfiguracije terena i gustoće naseljenosti. Dok se razgovara o tome kako riješiti postojeće izazove, BiH je izašla iz kompletne hijerarhije upravljanja otpadom.
Samir Lemeš, profesor Politehničkog fakulteta Sveučilišta u Zenici:
“Na tome se radilo dva desetljeća i do sada smo uspjeli napraviti samo dva – u Živinicama i Zenici. Sva druga odlagališta nisu sanitarna, njima se ne upravlja ispravno jer to košta. Naša politika nema namjeru trošiti novac na zaštitu okoliša, nego taj novac ide negdje drugdje i iz tog razloga ni građani nisu spremni platiti uslugu odvoza i zbrinjavanja otpada.”
Da je čitav sustav zakazao, svjedoči i mostarsko odlagalište Uborak.
Faruk Kajtaz, novinar i analitičar:
„Ovo što se događa nije se dogodilo u zadnjih 48 sati, nego je posljedica zanemarivanja tog ekološko-sanitarnog problema u Mostaru. Ne u zadnjih nekoliko godina, nego u zadnjih petnaestak godina, kada je postalo jasno da ovo odlagalište neće moći izdržati dodatno opterećenje.”
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je od 2023. do 2026. kontinuirano povećavalo proračun za zaštitu okoliša i bolje upravljanje otpadom, između ostalog, navode za N1. Istodobno, za ove svrhe je sa Svjetskom bankom ispregovaran i kredit od 46 milijuna KM. Odgovor na izazove upravljanja otpadom u čitavoj BiH leži u okretanju globalno prihvaćenoj hijerarhiji – najprije smanjiti generirani otpad, odnosno trošiti manje ambalaže te je višestruko upotrebljavati.
Milica Končar, magistrica cirkularne ekonomije:
“Smatra se da se oko 30 do 40% otpada koji završava može reciklirati, dok je, isto tako, oko 30% biorazgradivi otpad. Tako da 80% otpada čak ne bi ni trebalo završavati na odlagalištima, već se može ponovno iskoristiti.”
Samir Lemeš, profesor Politehničkog fakulteta Sveučilišta u Zenici:
“Sljedeće je da ono što se ne može upotrijebiti za istu namjenu recikliramo, da iskoristimo materijal da ga pretvorimo u nešto, u nove proizvode. Nakon toga dolazi energetsko korištenje o kojem se mnogo danas priča, a po meni to nije dobro rješenje jer je energetsko korištenje prihvatljivo za organski otpad.”
A samo spaljivanje otpada u spalionicama za BiH nikako nije prihvatljivo, stava je Lemeš, jer su takva postrojenja veoma skupa. Da sustav reciklaže i odvojenog prikupljanja još nije dovoljno razvijen, konstatiraju i iz ministarstva.
“U Federaciji BiH je, naprimjer, u 2024. godini generirano više od 740 tisuća tona komunalnog otpada, od čega je prikupljeno oko 90%, dok odvojeno prikupljanje iznosi oko 5%. Istodobno, bilježi se rast količina otpada iz kućanstava, dok razvoj infrastrukture za njegov tretman i reciklažu ne prati u potpunosti taj trend.”
Istodobno, za manje od pet mjeseci ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je više od 20 milijuna kilograma otpada, odnosno oko 20 tisuća tona, podaci su Uprave za neizravno oporezivanje BiH. Gorivo napravljeno od otpada uvoze samo dvije cementare koje imamo – u Lukavcu i Kaknju. No, zabrinjava što u BiH ne postoje carinski laboratoriji u kojima se prilikom uvoza može detektirati prisutnost smrtonosnih otrova, upozoravaju upućeni.
Scena.ba
