Fra Marin Mikulić, svećenik rodom s Kočerina, trenutno na službi župnog vikara u Međugorju, oglasio se na društvenim mrežama povodom jučer objavljenih navoda o sumnjivo provedenom natječaju za zapošljavanje učiteljice u PŠ Vionica kod Čitluka.
Temeljem navoda koje su javno iznijeli roditelji učenika, učiteljica koja već godinama radi na određeno u toj školi, na nedavnom natječaju ostala je bez posla, a na njezino mjesto primljena je znatno mlađa osoba s višestruko kraćim radnim iskustvom, a čiji je, prema navodima iz pisma, član obitelji bio u školskom povjerenstvu koje je na natječajima biralo kandidate.
Roditelji su zbog toga uputili javno pismo podrške dugogodišnjoj učiteljici njihove djece, iznoseći ozbiljne primjedbe na transparentnost i način provedbe natječaja koje upućuje na ozbiljne povrede zakona, propisa i pravednog zapošljavanja.
O cijelom slučaju u utorak se oglasio fra Marin Mikulić, župni vikar u Međugorju, župi čija se filijalna crkva nalazi u Vionici. Mikulićeva je objava izazvala brojne reakcije te vrlo brzo privukla pozornost korisnika na društvenim mrežama.
Njegovu reakciju, bez ikakvih uredničkih intervencija, u nastavku prenosimo u cijelosti:
Neki će mi kazati, šta se ja imam javljati i petljati. Ali ja kao fratar i svećenik vodim brigu za filijalnu crkvu na Vionici. Svake subote imam vjeronauk djeci kojoj upravo i ova učiteljica predaje.
Čitajući ovo pismo roditelja i malo informiranja oko ovoga slučaja, tu se vidi ono tipično Hercegovački. A to je: ako imaš nekoga tko te podubire, ako imaš dobru vezu, ako si podoban onima koji imaju moć, možeš uspjeti u Hercegovini, možeš uspjeti u svome životu. Ako radiš pošteno i sa trudom, tebi sljedi propast.
Baš sam u nedjelju propovijedao kako se mnogi ljudi gaze i taru, kako ima mnogo ožalošćeni, kako ima onih koji rade pošteno i ne uspjevaju ništa. A zašto? Zato što mnogi ne mogu svoju oholost i pohlepu kontrolirati.
fra Marin Mikulić
Kada netko zbog svoga poštenog rada i truda ne dobije ono zasluženo, tu nije onda pitanje administracije, nego moralno pitanje. Kad se predan rad, iskustvo i ljubav prema djeci zamijene interesima, vezama ili hladnim formalizmom, tada smo kao društvo ozbiljno zakazali.
Oni koji su donjeli takvu odluku, koji su rad i poštenje pogazili, a podobnost i vezu nagradili. Onda je jasno kakva je njihova savjest i moralnost. Ali ta savjest neće njih zaboliti, oni će sve jedno bez problama doći u nedjelju na pričest, jer je savjest otupljena.
Ne želim nikoga prozivati, ali želim prozvati grijeh i nepravdu i pozvati na kajanje, jer ako se iskreno kajemo Bog oprašta.Crkva i zajednica imaju dužnost stati uz istinu, čak i kada je neugodna.
Ako danas okrenemo glavu, sutra nemamo pravo djecu učiti poštenju. Pravda možda kasni, ali uvijek pita tko je šutio kad je trebalo govoriti.
Zato govorim – jasno i glasno – jer djeca i istina to zaslužuju, napisao je fra Marin
Scena.ba
