Kada su 2018. godine građani Bosne i Hercegovine izlazili na ulice zbog cijena goriva, činilo se da postoji jasna granica strpljenja.
Danas, 2026. godine, gorivo je skuplje nego tada, ali ulica šuti. Nema blokada, nema masovnih okupljanja, nema ozbiljnog društvenog pritiska. Pitanje je zašto? Odgovor nije jednostavan, ali je prilično jasan: Promijenilo se društvo, a ne samo cijena goriva.
Građani su u posljednjih nekoliko godina prošli kroz pandemiju, inflaciju, energetske krize i političke blokade. Ono što je 2018. bilo “kap koja prelijeva čašu”, danas je postalo dio svakodnevice.
Cijena dizela u Vitezu, ali i drugim dijelovima zemlje danas se kreće od 3,19 do 3,35 KM po litru. Međutim, reakcije nema. Građani vide da vlast godinama ne uspijeva dogovoriti konkretne mjere, cijene ovise o globalnom tržištu, dok svaka rasprava završi političkim blokadama. U takvom ambijentu prosvjed više nije alat, nego frustracija bez rezultata.
Prosvjedi 2018. imali su strukturu, energiju i jasan cilj. Danas nezadovoljstvo postoji, ali se ogleda u komentarima na društvenim mrežama, individualnim negodovanjem
bez organizacije i bez vođa. Bez toga nema ni ulice. Rast cijena danas se objašnjava svjetskim krizama, ratovima i tržištem nafte. Građani su svjesni da BiH uvozi gotovo sve i da lokalna politika ima ograničen utjecaj. To stvara osjećaj nemoći: “nije do nas”. I tu priča završava.
Egzistencija je jača od pobune
Najvažniji razlog je možda i najjednostavniji, a to je da ljudi nemaju prostora za bunt. Fokus je na preživljavanju. Raditi, platiti račune, izdržati mjesec. Prosvjed danas mnogima izgleda kao luksuz.
Cijene goriva danas su opet razlog za nezadovoljstvo — možda i veći nego 2018. godine. Ali razlika je ključna:
Tada su ljudi vjerovali da mogu nešto promijeniti. Danas sve više vjeruju da ne mogu. I upravo ta tišina — a ne cijena goriva — najveći je problem ovog društva.
Stavovi izneseni u ovom tekstu isključivo su osobno mišljenje autora.
Scena.ba
