Dvije godine i dva mjeseca traje tzv. “Afera Napredak”, koja je svojim značajem i dimenzijom odavno prešla okvire lokalne zajednice u Busovači.
Iako se činilo kako je ovaj slučaj otišao u zaborav, određene pravne radnje su se događale u proteklom periodu od kada je Bojan Petrović uz pomoć ukradenog pečata proglasio sebe predsjednikom i prvi dan dobio upis u Ministarstvu pravosuđa i Uprave Kantona Središnja Bosna.
Proteklu godinu ovaj sukob je napokon došao tamo gdje mu je bilo i mjesto, a to je na Općinski sud Travnik.
Naime nakon poništenja upisa u upravnom postupku pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku i ponovnog upisa Bojana Petrovića od strane Ministarstva, Josip Križanović je pokrenuo parnični postupak u svojstvu tužitelja pred Općinskim sudom u Travniku za utvrđivanje ništavnosti (nezakonitosti) Odluka i akata koji su prethodili upisu Bojana Petrovića.
Nakon što je u parnici izvedeno više od 20 svjedoka i nakon što je sudu prezentiran veliki broj materijalnih dokaza, Općinski sud u Travniku je 06.03.2026. donio prvostupanjsku presudu kojom je Odluke i akte tuženog Bojana Petrovića proglasio nezakonitima, to jest ništavnima.
No, mi ćemo se u ovom tekstu pozabaviti novim momentima u ovoj neviđenoj aferi koja je već odavno prevazišla lokalni karkater, ali je i dobila novi zaplet kojim se sve više potvrđuje kako se u ovom slučaju radi o organiziranoj skupini osoba koja pod krinkom “političke zaštite” nasilnim putem pokušava upravljati milijunskom imovinom društva. Ova afera u javnosti poznata kao “AFERA NAPREDAK” jedan je od najvećih organiziranih udara na hrvatski identitet i kulturu u Središnjoj Bosni, ali i pokušaj da se kroz pravnu anarhiju ozakoni klasično preuzimanje imovine koje smo mogli gledati samo u vestern filmovima.
IZBOR NOVE PREDSJEDNICE I BIJEG PETROVIĆA NA
KRAJU SUĐENJA
Naime krajem mjeseca rujna, odmah nakon završnog ročišta na Općinskom sudu u Travniku, pod velom tajnosti bez javnog poziva i poziva članstvu došlo je do izmjene predsjednika i kompletnog upravnog odbora HKD Napredak podružnica Busovača. Za “novu predsjednicu” izabrana je javnosti nepoznata Ljiljana Marković, dok je Bojan Petrović jednostavno nestao iz kompletne priče “brzinom svjetlosti”.
No, to je samo početka novog pokušaja nezakonitog preuzimanja i upravljanja milijunskom imovinom podružnice u Busovači. Naime, očito je kako je raniji predsjednik, izabran na nezakonitoj paralelnoj Skupštini, Bojan Petrović, “pobjegao” tik pred završno ročište na Općinskom sudu Travnik, ne zna se jeli podnio ostavku, ali je više nego jasno kako uopće nije želio ništa imati s vođenjem podružnice. Razloge možemo nagađati, no i nije potrebna posebna pamet da se izvede zaključak zbog čega je to napravio.
U takvoj situaciji nitko više nije ni mogao sazvati Skupštinu, čak ni u ovakvim okolnostima, ali ova organizirana skupina pojedinaca koja krši sve poznate pravne norme od samog početka, dosjetila se kako bi Ljiljana Marković trebala imenovati samu sebe za “vd Predsjednicu“, te onda sama sazvati Skupštinu u tajnosti, ali i ne pozvati članstvo koje je utvrđeno i u prvostupanjskoj presudi i na kraju praktično sama sebe izabrati.
Ovakav presedan nije čak prepoznat ni u Statutu, ali se dogodio, i Ministarstvo pravosuđa i uprave KSB je još jednom potvrdilo upis. Kada se uzme u kontekst uloga Minstarstva od samog početka, sve skupa itekako djeluje kao organizirana trgovina političkim utjecajem jer je zaista nevjerojatno da i Ljiljana Marković koja svojim poslom to mora znati, kao i samo Ministarstvo, potvrđuju upis iste iako znaju kako postoji prethodno pravno pitanje koje se u tom trenutku odvijalo na Općinskom sudu u Travniku i dovršilo je za sada prvostupanjskom presudom.
Kada se pogleda još jedan upis opet se primjećuje nekoliko stvari. Prva je kako je ponovno upis izvršila Marina Vuleta i kako je iznova iskoristila nezakonito pečat koji je od samog početka predmet spora, te još jednom učinila isto djelo koje je učinila prije 2 godine, a to je dala na korištenje neovlašteno i nezakonito pečat, koji je tada legalno izabrani Predsjednik stavio van snage i to u trenutku, kako će se doznati na ročištima u parnici, kada nije više bila izabrana na mjesto tajnice koje je mandatno Statutarna pozicija. Samim tim nikada nije uopće pravno mogla koristiti taj pečat, a kamo li ga iznositi i zloupotrebljavati.
Ljiljana Marković kako doznajemo nikada nije bila aktivni član podružnice niti je prepoznata kao osoba koja se bavi kulturom, naprotiv, ona je očito po nečijoj instrukciji ponovno preuzela upravljanje podružnicom produžavajući tako agoniju ove nekada jako uspješne podružnice i praveći nepopravljivu financijsku štetu za koju će morati preuzeti odgovornost iako nije sudjelovala u “puču” prije dvije godine.
Nakon prvostupanjske presude može se slobodno reči kako je “u igri puno toga” jer postaje očito kako je predsjednica svjesno na sebe preuzela kompletan rizik čitavog spora i kako njeno daljnje upravljanje, pa i sam čin potpisivanja i upotrebe pečata koji je stavljen van snage se može tretirati kao kazneno djelo, a sama procedura izbora očito je i nezakonita i nestatutarna u puno segmenata, te je sasvim sigurno da ogromno članstvo će tražiti i njenu odgovornost u ovom slučaju.
Za kompletan slučaj pokazale su interes i mnoge međunarodne organizacije i mediji jer se ovdje očito radi o gruboj zloupotrebi institucija i trgovini političkim utjecajem, te ne iznenađuje informacija kako se ovih dana prikupljaju informacije o mogućoj šteti koja je nastala u protekle dvije godine, te mogućoj odgovornosti za istu.
PRAVNO TUMAČENJE SLUČAJA
U situacijama kada se spor unutar jednog udruženja prenese pred sud, posebno je važno razumjeti kakve pravne posljedice proizvodi poništenje odluka koje su bile temelj za promjenu uprave i upis tih promjena u registar. Takve situacije često otvaraju pitanje pravnog kontinuiteta upravljanja organizacijom i valjanosti svih odluka koje su u međuvremenu donesene.
Polazna točka u pravnoj analizi ovakvih slučajeva jeste općeprihvaćeni pravni princip prema kojem nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Drugim riječima, ako je određena osoba stekla funkciju ili ovlaštenje na osnovu odluka koje su kasnije sudskom odlukom poništene, tada se pravno smatra da ta osoba nikada nije zakonito stekla tu funkciju. Posljedica toga je da sve radnje koje su proizašle iz takvog statusa postaju pravno upitne.
U konkretnom slučaju, spor je započeo osporavanjem odluka na temelju kojih je određena osoba izabrana za predsjednika udruženja. Sud je u prvom stupnju naknadno poništio te odluke, čime je uklonjen pravni temelj na kojem je počivao taj izbor. Takva sudska odluka ne utiče samo na sam čin izbora predsjednika, nego ima šire pravne posljedice. Poništenjem osnovnih odluka praktično se briše pravni temelj na kojem su se zasnivale sve kasnije radnje te uprave.
Upravo zbog toga u pravnoj teoriji i sudskoj praksi često se govori o takozvanom „lančanom efektu“ ili „derivatnoj nevaljanosti odluka“. Kada se pokaže da je temeljna odluka nezakonita ili poništena, sve odluke koje iz nje proizlaze mogu izgubiti pravni oslonac. To posebno dolazi do izražaja u situacijama kada osobe čiji je izbor osporen sazivaju skupštine, predlaže izmjene statuta ili sudjeluje u izboru novih organa upravljanja, što je slučaj s izborom Ljiljane Marković gdje su osobe upisane kao upravni odbor sazvale Skupštinu i izabrale istu kao VD. Predsjednicu.
Ako je, na primjer, predsjednik i upravni odbor koji je izabran na temelju kasnije poništenih odluka u međuvremenu sazivao skupštine udruženja i na tim skupštinama su donesene nove odluke – poput izmjena statuta ili izbora novog predsjednika – postavlja se pitanje da li je on uopće imao pravni legitimitet da takve skupštine sazove i vodi. Ukoliko se zaključi da takav legitimitet nije postojao, tada postoji ozbiljan pravni osnov da se i odluke donesene na tim skupštinama smatraju ništavnim.
Drugim riječima, izbor nove osobe na mjesto predsjednika ne može automatski „sanirati“ nezakonitost koja je postojala u prethodnoj fazi. Ako je postupak koji je doveo do izbora prethodnog predsjednika bio nezakonit i kao takav poništen sudskom odlukom, tada se postavlja pitanje zakonitosti cijelog niza odluka koje su donesene u tom periodu. Novi izbor, ako je proizašao iz takvog niza odluka, može biti doveden u pitanje upravo zato što je nastao u okviru pravnog kontinuiteta koji se pokazao nezakonitim.
Zbog toga, sudska odluka kojom se poništavaju temeljne odluke često ima šire implikacije od samog pitanja izbora jedne osobe na funkciju. Ona može dovesti do preispitivanja čitavog niza odluka koje su u međuvremenu donesene, upravo zato što pravni poredak nastoji spriječiti da nezakonit postupak postane temelj za stvaranje novih pravnih odnosa.
U konačnici, članstvo je u više navrata iskazalo svoje nezadovoljstvo, pa i prosvjedovalo zbog ove afere, te je nerealno očekivati da odustane od traženja odgovornosti za sve aktere u ovoj aferi i to u trenutku kada nepravomoćna presuda je potvrdila sve ono o što već ove dvije godine pišu i zbog čega prosvjeduju.
Scena.ba
