Dodatna milijarda maraka za gladna usta režima i uhljeba u RS-u, žiteljima dugovi i priče o ugroženosti srpstva
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Republika Srpska već dugi niz godina spada u grupu ‘propalih regija’ jer joj je ekonomija uništena, a likvidnost nepostojeća. Već godina je lakše nabrojati mjesece u kojima se na ovaj ili onaj način nisu zaduživali, nego u kojima jesu. U prva dva mjeseca ove godine održane su već tri aukcije vrijednosnih papira RS-a, ali niti to nije bilo dovoljno.
‘Ekonomski genijalci’ su uzeli i kredit kod komercijalne banke u Republici Srbiji ‘težak’ 22 milijuna eura (oko 44 milijuna maraka) po kamatnoj stopi od 5,5 posto. Međutim, kako se može još i gore od toga svjedoči ovaj tjedan.
Dug na dug
Naime, vjerovali ili ne, RS se na međunarodnom tržištu kapitala zadužuju ni više ni manje nego za 500 milijuna eura (oko milijardu maraka) po kamatnoj stopi od 6,25 posto, sa dospijećem u travnju 2031. A kako režim Milorada Dodika, čelnika SNSD-a može još i gore svjedoči i činjenica da se oni hvale ovime. Prema njihovom mišljenju ovo je velebni uspjeh RS-a.
Činjenicu kako su zadužili vlastite žitelje, u koje se navodno kunu, za milijardu maraka po ogromnoj kamatnoj stopi za njih je uspjeh. Naravno, tu neće biti kraj zaduženja koja će se nastaviti u kontinuitetu. Tim više što već u travnju na naplatu dolazi prvo veliko zaduženje na Londonskoj burzi iz 2021. Pa tako od ukupnih 800 milijuna eura duga RS-a koji dospijeva 2026. godine, blizu 300 milijuna eura otpada na glavnicu po osnovu zaduženja na Londonskoj burzi.
Režim namirio sebe, žiteljima dugovi
Ali niti to nije ono najgore što Dodikov režim radi. Gro svih dosadašnjih zaduženja, a nesumnjivo će biti i ovoga, ide na gladna usta režima i uhljeba. Obični smrtnik u RS-u nema nikakve veze s tim novcem i od njega nema nikakve ili ima vrlo mali korist.
Potpuni nemar Dodikovog režima prema žiteljima najbolje je ovog tjedna oslikao njegov ministar financija i trezora BiH Srđan Amidžić. Nakon što SNSD ni za živu glavu ne želi da se privremeno ukinu trošarine na naftne derivate i time olakša život svih žitelja, a za svoje poteze nude montipajtonovska pojašnjenja, Amidžić ‘skida rukavice’ i jasno poručuje zbog čega to ne žele.
Njima obični puk u RS-u i Bosni i Hercegovini nikada ništa nije ni predstavljao jer je Dodikov režim svrha sam sebi. Pa tako Amidžić (koji je preko svojih tvrtki i poslova poodavno dobro naplatio svoje ‘srpstvo’) jednostavno predlaže da se vojsci uhljeba povećaju plaće!? Ljudi koji svoji svojim (ne)radom godinama i desetljećima uništavaju institucije i zbog kojih smo godinama i desetljećima po svim relevantnim međunarodnim istraživanjima država s najgorim javnim sektorom u Europi sada, prema Amidžiću, trebaju dobiti još novca i time će se riješiti problem rapidnog poskupljenja cijena goriva.
To što će biti s umirovljenicima, radnicima u realnom sektoru, nezaposlenima… njega i Dodikov režim apsolutno ne zanima. Oni će sada, bogatiji za milijardu maraka, namiriti sebe i uhljebe, a žiteljima pričati priče o ugroženosti srpstva. Uvelike osiromašeni ljudi, paradoksalno, i dalje ‘padaju’ na te priče pa su samim time i suučesnici u ekonomskom ambisu u kojem se nalaze.
Scena.ba
