U ozračju molitve, zajedništva i poštovanja prema bogatoj franjevačkoj baštini, a u povodu predstavljanja knjige u Busovači je slavljena sveta misa koju je predvodio vojni ordinarij mons. Miro Relota, OFM, uz koncelebraciju fojničkog gvardijana fra Maria Katušića, busovačkog župnika fra Josipa Mihaela Matijanića i fratara Busovljaka.
U svojoj propovijedi mons. Miro Relota govorio je ukratko o životu svetog Leopolda Mandića čiji blagdan slavimo 12. svibnja, kao i o životu sv. Ante Padovanskog. “Obojica su cijelim svojim žviotom pokazivali da svetost ne dolazi iz velikih riječi, ali ni iz zemaljske moći, svetost dolazi iz poniznog služćenja Bogu i ljudima. Sv. Anto bio je poznat kao veliki propovjednik svoje vjere, njegove riječi doticale su srca, vraćale izgubljene Bogu. Sv. Leopold, najveći dio svog života proveo je u maloj ispovjedaonici, tih, nenametljiv, malen rastom, ali golem srcem. Kod njega su ljudi dolazili ranjeni, opterećeni grijesima, a odlazili pomireni s Bogom i sa sobom. ” Naglasio je kako trebamo tijekom ispovijedi vidjeti i osjeti milosnu ruku Božju, ne samo da briše naše grijehe i mane, ngo nam daje snagu, moć ljubav, otvara nam rajska vrata.
Kao poseban plod žive vjere i snažnog obiteljskog zajedništva istaknuta je upravo Busovača, koja danas broji čak 19 živućih muških i šest ženskih duhovnih zvanja. Pozivajući se na podatke fra Janka Ljubosa, biskup je naglasio kako ti brojevi nisu tek statistički podatak, nego svjedočanstvo Božjeg blagoslova i obitelji koje su kroz generacije Boga stavljale na prvo mjesto. Posebnu zahvalnost uputio je roditeljima koji su svoju djecu podržali na putu duhovnog poziva i potpunog predanja Kristu.
U završnom dijelu homilije naglašena je važnost očuvanja obiteljskog zajedništva u vremenu brojnih izazova i podjela. Istaknuto je kako obiteljski domovi ponovno trebaju postati mjesta zajedništva, razgovora i međusobnog poštovanja, kako bi se pobijedili strah, nesigurnost i beznađe. Uz molitvu i zagovor svetih zaštitnika izražena je nada da će Busovača i ubuduće ostati plodno tlo novih duhovnih zvanja koja će, po uzoru na sv. Antu i sv. Leopolda, donositi mir, vjeru i zajedništvo među narod.
Nakon misnog slavlja održana je promocija knjige „Biografije franjevaca fojničkog samostanskog područja (XV. st. – 2022.)“ autorice Sandra Biletić i fra Janka Ljubosa. Ovo vrijedno djelo donosi pregled višestoljetnog djelovanja franjevaca na prostoru fojničkog samostanskog područja te svjedoči o njihovoj važnoj ulozi u očuvanju vjere, kulture i identiteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Večer ispunjena emocijama, sjećanjima i bogatim povijesnim pričama okupila je brojne vjernike, prijatelje i ljubitelje kulturne baštine iz Busovače i okolnih mjesta. Poseban doprinos događaju dala je i izložba portreta pokojnih franjevaca fojničkog samostanskog područja, kao trajni podsjetnik na njihov neizbrisiv trag u životu ovoga kraja.
O knjizi su govorili franjevci rodom iz Busovače: fra Danijel Lukić, fra Dario Laštro, fra Mijo Ljubos, fra Zvonimir Batista, fra Janko Ljubos, vlč. Žarko Vujica, mons. Miro Relota, te autorica Sandra Biletić.
O autorima
Fra Janko Ljubos, rođen je 1950. godine u Barama, župa Busovača. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu, a 1969. godine završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao u Kraljevoj Sutjesci iste godine. Poslije odsluženja vojnog roka 1972. godine položio je prva zavjete, a 1977. i svečane u Rumbocima. Dr. Tomislav Jablanović za svećenika ga zaredio 1977. godine u Sarajevu. Pastoralnu djelatnost započeo je na Plehanu, nastavio u Livnu, Vitezu, Bugojnu, na Breškama, u Uskoplju. Ratni župnik u Bugojnu bio je devet godina, poslije gvardijan u Fojnici, župnik u Busovači 2003. – 2009. godine kad odlazi u mirovinu u samostan u Fojnicu gdje i danas živi. Bavi se arhivskim istraživanjima i objavljivanju stručnih i znanstvenih publikacija.
Sandra Biletić, rođena je 18. ožujka 1974. godine u Kiseljaku. Osnovnu i srednju školu završila je u Sarajevu. Diplomirala je 2012. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Od 2004. godine zaposlena je u Arhivu Bosne i Hercegovine, gdje je 2020. godine stekla zvanje više arhivistice. Autorica je dviju knjiga te većeg broja znanstvenih i stručnih radova i članaka objavljenih u arhivskim časopisima u Bosni i Hercegovini. U suradnji s Franjevačkim samostanom u Fojnici sudjelovala je u više projekata kao priređivačica i urednica knjiga. Za doprinos sređivanju arhivskog gradiva i pripremi tematskih izložbi primila je više zahvalnica i priznanja.
