Povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Europe, Udruga „Strings Attached Sinfonietta“ održala je u subotu, 9. svibnja 2026. godine, u koncertnoj dvorani „Cvjetko Rihtman“ u Sarajevu koncert u okviru projekta „Tradicija otpora“. Koncertni program činila su djela Philipa Glassa, Ivana Čavlovića, Georgea Crumba, Pēterisa Vasksa, Oliviera Messiaena i Dmitrija Šostakoviča, povezana temama sjećanja, unutarnjeg otpora, duhovne sabranosti i umjetničkog odgovora na nasilje.
Na početku koncerta publici se obratila Belma Alić, umjetnička voditeljica projekta, koja je predstavila koncept programa i njegov značaj u kontekstu obilježavanja 9. svibnja. Istaknuto je da projekt „Tradicija otpora“ pristupa ovom datumu kao prostoru za promišljanje načina na koji umjetnička glazba svjedoči o iskustvima krize, represije, gubitka i ljudske izdržljivosti. Program je stoga oblikovan kao niz različitih glazbenih perspektiva u kojima se otpor ne pojavljuje isključivo kao vanjski čin pobune, nego i kao unutarnja disciplina, etički stav, duhovna koncentracija i sposobnost umjetnosti da sačuva trag individualnog i kolektivnog pamćenja.
Program i izvedbe
Koncert je otvoren izvedbom Etida br. 1, 2 i 3 za solo klavir Philipa Glassa, jednog od ključnih autora glazbenog minimalizma. Glassove etide nastale su na granici između tehničke studije i koncertnog komada, a pijanistički zadatak obuhvaća stabilnost pulsa, jasno vođenje repeticije, postupno nijansiranje harmonijskih promjena i izgradnju glazbene napetosti unutar prividno jednostavne strukture. U izvedbenom smislu, ova glazba zahtijeva iznimnu koncentraciju, jer se njena izražajnost gradi unutarnjim pomacima naizgled stabilne strukture.
U nastavku programa izvedena je Elegija III za violončelo solo Ivana Čavlovića, bosanskohercegovačkog skladatelja, muzikologa i pedagoga. Kao solističko djelo, Elegija III usmjerava pozornost na boju instrumenta, registarske kontraste i sposobnost jedne dionice da iznese složen emotivni i formalni luk. Elegijski karakter kompozicije počiva na koncentriranoj melodijskoj liniji, gestama prekida, zadržavanja i unutarnje napetosti.
Posebno mjesto zauzela je kompozicija Dream Images (Love-Death Music) iz ciklusa Makrokosmos I Georgea Crumba. Crumbov Makrokosmos smatra se jednim od najvažnijih klavirskih ciklusa suvremene glazbe zbog proširenih izvođačkih tehnika i rafinirane zvučne imaginacije. U stavku Dream Images skladatelj uvodi citat iz Chopinove Fantaisie-Impromptu, ali ga koristi kao fragment glazbene prošlosti koji djeluje kao udaljeno sjećanje: prepoznatljivo, ali istovremeno izmješteno i okruženo tišinom.
Djelo Vasaras dejas latvijskog skladatelja Pēterisa Vasksa, izvedeno u verziji za dvije violine, donijelo je izraz zasnovan na dijalogu i jednostavnosti. Stavci Nesteidzot i Skumji oblikovani su kroz suptilnu komunikaciju dvaju instrumenata, gdje se plesnost shvaća kao razmjena pokreta, daha i međusobnog slušanja.
Dramaturški vrhunci
Jedan od vrhunaca koncerta bila je izvedba kompozicije Louange à l’Éternité de Jésus Oliviera Messiaena za violončelo i klavir. Riječ je o stavku iz Kvarteta za kraj vremena, nastalog 1941. godine u ratnom zarobljeništvu. U ovoj kompoziciji vrijeme se gotovo zaustavlja: violončelo donosi široku, izrazito sporu melodijsku liniju, dok klavir gradi harmonsku podlogu koja funkcionira kao prostor kontemplacije i transcendencije.
Završni dio programa bio je posvećen Gudačkom kvartetu br. 8 u c-molu, op. 110 Dmitrija Šostakoviča, jednom od najpotresnijih komornih djela 20. stoljeća. Kvartet je obilježen snažnom autobiografskom dimenzijom i glazbenim monogramom D–S–C–H. Djelo se razvija kroz nagle kontraste, od grotesknih plesnih fragmenata do statičnog zvučnog prostora Larga, otvarajući pitanje odnosa umjetnosti, traume i osobnog sjećanja.
Izvođači: Koncert su izveli članovi ansambla: Alma Dizdar (violina), Tamara Arsovski (violina), Aida Deljkić (viola), Belma Alić (violončelo) i Azra Medić (klavir).
Od minimalističke discipline Philipa Glassa do tragične sabranosti Šostakoviča, program je publici ponudio niz kompozicija u kojima se otpor ne razumije kao jednoznačan pojam, već kao trajna potreba da se sačuvaju glas, svijest, dostojanstvo i memorija.
Projekt „Tradicija otpora“ realiziran je uz potporu Grada Sarajeva, u suradnji sa Srednjom muzičkom školom Sarajevo i Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu.
Scena.ba
