Na planetu Zemlji postoji samo jedna suverena država koja je dobila ime po ženi.
Ta žena je Sveta Lucija iz Sirakuze, sicilijanska kršćanska mučenica s početka četvrtog stoljeća, a ime je na karipski otok, koji mnogi nazivaju “Rajem na Zemlji”, stiglo putem francuske legende, blagdana i stoljeća osporavane kolonizacije. Sveta Lucija je jedina među 193 države članice Ujedinjenih naroda koja nosi ime stvarne osobe koja je bila žena.
Sveta Lucija od Sirakuze
Lucija iz Sirakuze rođena je 283. godine nove ere u bogatoj sicilijanskoj obitelji i ubijena je oko 304. godine nove ere, u ranim dvadesetim godinama, tijekom Dioklecijanova progona kršćana, kako piše Britannica. Njezino ime potječe od latinske riječi lux, što znači svjetlost. Najraniji sačuvani izvještaji o njezinu mučeništvu su grčka i latinska Djela Lucije, sastavljena u Sirakuzi između petog i sedmog stoljeća. Tradicionalna priča, izvedena iz tih izvještaja, govori da se zavjetovala na vječno djevičanstvo i dala svoj miraz siromašnima, da je prkosila rimskom guverneru Pasvaziju odbijajući poganske žrtve te da je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja mučenja pogubljena mačem 13. prosinca.
Prikazi plitke posude s očima koji se ponavljaju u Lucijinoj ikonografiji potječu iz srednjovjekovnog dodatka priči prema kojemu su joj oči bile iskopane ili ih je sama uklonila; latinska poveznica s riječju lux na kraju ju je učinila zaštitnicom slijepih, pisaca i onih s očnim bolestima. Ona je jedna od samo osam žena spomenutih u Rimskom kanonu mise, uz Djevicu Mariju, a štuje se u katoličkoj, pravoslavnoj, orijentalno-pravoslavnoj, anglikanskoj i luteranskoj tradiciji. U svima njima njezinim blagdanom ostaje 13. prosinca.
Kako je ime svetice stiglo na karipski otok
O imenovanju otoka postoje najmanje dvije suprotstavljene tradicije, a obje uključuju francuske mornare i blagdan Svete Lucije 13. prosinca. Najčešće spominjana verzija govori da je skupina francuskih mornara doživjela brodolom na otoku 13. prosinca negdje početkom ili sredinom 16. stoljeća te da su ga nazvali Sainte-Lucie u znak zahvalnosti što su preživjeli.
Druga verzija, koja se često povezuje s francuskim karipskim kolonistom Pierreom Belainom d’Esnambucom, a ponekad datira na 13. prosinca 1502. godine, tvrdi da je ime dano pri prvom uočavanju otoka, a ne nakon brodoloma. Obje su verzije dio pučke predaje, a ne dokumentirana činjenica. Povijesni europski zapisi zapravo smještaju prvog Europljanina koji je kročio na otok oko 1499. u liku Juana de la Cose, Kolumbova bivšeg navigatora, dok je sam Kolumbo otok vjerojatno vidio iz daljine 1502. godine bez iskrcavanja. Trajno francusko naseljavanje započelo je tek sredinom sedamnaestog stoljeća, nakon što su nekoliko neuspjelih engleskih pokušaja (1605. i 1639. godine) odbili domorodački stanovnici iz naroda Kalinago Kariba.
Ime Sainte-Lucie vjerojatno je bilo u uobičajenoj europskoj uporabi do kraja šesnaestog stoljeća, kada se otok na kartama pojavljuje kao “S. Lucia”, “Sancta Lucia” ili u sličnim inačicama. Do vremena kada su Francuzi i Englezi započeli svoju dugotrajnu borbu za otok, ime svetice već se trajno učvrstilo. Kada su Britanci 1814. godine preuzeli konačni posjed od Francuza, otok je već četrnaest puta promijenio vlasnika između tih dviju sila. To stalno natezanje konopca izvor je drugog nadimka Svete Lucije, “Helena Zapadne Indije”, prema Heleni Trojanskoj oko koje su se vodile beskrajne borbe. Britanci su zadržali ime u obliku Saint Lucia umjesto da ga prevode.
Scena.ba
