Izvor: Bljesak.info
22.6. – Ponedjeljak
Na mostarsku komunalnu vatru koja tinja desetljećima – što zbog nesposobnosti vlasti što zbog nemarnih građana – dolijevano je ulje. Posebno se količina ulja povećala posljednjih mjeseci kad se počelo pričati tko koliko troši a onda je posljednja kap rasplamsala vatru na mostarskoj deponiji.
Vatra je to koja je pokazala sav jad uz grad na Neretvi i pokazivat će ga sve dok vatre ne stanu, glave se ohlade i svi u prljavom mostarskom lancu ne shvate da je smeće puno ozbiljnija stvar od jeftinih političkih poena.
Gorjela je pretrpana mostarska deponija i ranije. Smrdio je grad ljeti i prije. Pretrpani su kontejneri bili i kad nije bilo smećarske krize i građani nisu pokazivali nimalo suosjećanja prema okruženju u kojem žive. Bitno je bilo da smeće nije u četiri zida, a za ostalo nikog nije bilo briga.
Zapalila je politika deponiju. Vatra se otela kontroli i u dim nad Mostarom otići će, uz otrove koje nitko ne mjeri, još jedna nada da ovaj grad može biti normalan. A tako mu malo fali.
Direktor deponije šuti. U gradu, u kojem stoluju bogovi što sve gledaju s visoka i ne paze na jezike, proglašeno je izvanredno stanje. Požar na Uborku nije požarčić.
23.6. – Utorak
Brine se država jer se dijaspora ne želi prijavljivati za glasanje na predstojećim izborima. Ne shvaća država, koja puno toga ne kuži, da su ljudi digli ruke od ove zemlje i da su likovi koji su ostali da se bore za fotelje nedostojni glasova. Stado u ovom trokutastom jadu neka se bori za svoje pastire.
Mostarska vatra opet diže političke plamenove. Grad je odlučio napraviti pretovarna mjesta kako bi se smeće, koje se gomila na mostarskim ulicama, vozilo na neke deponije koje su se smilovale mostarskom jadu. I naplatile ga.
Bune se građani. Odjednom svi postaju osjetljivi na smeće. Vijećnici koji bojkotiraju rad Gradskog vijeća odlučili su bojkotirati pretovarno mjesto i stati uz svoje građane uz koje ne stoje kad treba otići na sjednicu i s partnerima dignuti ruke za bolji život u gradu.
Razvlače se mozgovi po društvenim mrežama i svatko ima rješenje. Mostar, u kojem nikada nije bilo komunalne kulture, pao je na najniže grane od kad se prati komunalni kaos. Sve se svelo na to tko je prvi rekao da će doći do ovoga.
Oni kod kojih je planulo i za koje tvrde da su potpalili vatru, šute. Direktor deponije ne obraća se javnosti koja ga plaća.
24.6. – Srijeda
Netko je zapalio stare automobilske gume uz deponiju Uborak. Samo slijepac ne vidi da je politički sukob uzeo upaljač u ruke i počeo paliti u ionako upaljenom Mostaru.
Politika se nadmudruje. Mostarska SDA staje uz svoje građane tvrdeći da ih svi truju osim njih. HDZ šuti i ostavlja mostarskog gradonačelnika da se bori i s operativnim poslovima u izvanrednom stanju i s političkim obračunima.
Građanima nije bitno što udišu. Bitno je čiji je dim. Javnost se zatrpava optužbama tko je podmetnuo oba požara. Direktor koji je bio na čelu javnog poduzeća koje je izgorjelo javno šuti.
Nogometna reprezentacija pobijedila je Katar i plasirala se najdalje u povijesti šutanja reprezentativne lopte. Narod slavi. Zaboravljen je zrak, dim, vatra, inflacija i nesposobna vlast koja je građane desetljećima ispirala i pretvorila u nesposobne konzumente svojih prava.
Uz mahanje zastava, analize tko kako treba slaviti, sapunica od života u ovoj zemlji dobila je još jedan balončić. Čekamo da se objavi kako to izgleda kad pričaju telefonom dva oca svojih naroda. Milorad Dodik nazvao je Bakira Izetbegovića. Više detalja u sljedećoj epizodi.
25.6. – Četvrtak
Nižu se čestitke reprezentaciji pa se lijepe komentari tko ima pravo čestitati. Nižu se i incidenti pa se lijepe komentari tko ima pravo i kako provocirati.
Nižu se komentari i na mostarske dimove koje su potaknule političke vatre.
Požar na deponiji stavljen je pod kontrolu. Nitko još ne zna kolika je šteta i navodno se istražuje tko je zapalio obje vatre. Političke vatre nitko ne istražuje i nitko ne gasi. Građani se bune protiv rješenja kriznog stožera o pretovaru smeća. Nisu građani imali rješenja kad se bacao otpad.
Na pressicama nakon zasjedanja kriznog stožera, za kojeg ne znamo tko ga čini, slušamo zapovjednika vatrogasaca i gradonačelnika. Nema nekoga tko će govoriti o zraku i vodi, nema nekoga tko će izdati preporuke za stanovništvo. Nema ni direktora čije je poduzeće izgorjelo.
Objavljen je razgovor Dodika i Izetbegovića. Ako nakon ovoga ne dobiju glasove…
26.6. – Petak
Mostarska SDA gasi svoje vatre. Morali su SDA-ovi dužnosnici u Mostaru izaći pred građane koji ne žele da se kraj njihova naselja vrši pretovar smeća koji se vozi u druge deponije u BiH. Iako je stranka upravljala deponijom, iako ima ozbiljnu kariku u komunalnom lancu a donedavno je imala direktora komunalnog poduzeća koji je dobio nogu jer se protivio kontroli novca, morala se pravdati na terenu da ona ne truje građane. Građani su tražili da se sve strane u Mostaru truju jednako.
Galamili su kako ne žele deponiju u svojem naselju. A deponiju su samo bili stvorili. Jer, nije ni HDZ ni SDA, donio svoj dnevni boravak i bacio ga na cestu. Donio je to neki savjesni građani koji sada ne želi da ga se truje.
O kakvim se dubokoumnim promišljanjima radi i kako razmišljaju oni koje građani plaćaju a ne dolaze na posao pokazao je mostarski vijećnik Mirza Drežnjak koji je poručio građanima da smeće dovoze pred gradsku vijećnicu. Neće mu smetati jer ne dolazi na posao.
Mostarska je to priča stara desetljećima i uz vatru deponije valjalo bi da su u dim otišle i stare navike i da se u ljudima upalio plamičak da se ovako prema smeću i okolišu ne može dalje odnositi. Sudeći po deponijama koje rastu, nema ništa od te vatre promjena.
27.6.- Subota
Nakon mostarske vatre, zeničkog jada u kojem mišići jadne industrije ne primaju plaću i štrajkaju, nakon novih političkih prepucavanja kroz telefonske slušalice i kuknjave kako se veliki ne mogu dogovoriti oko visokog, došao je vikend.
Razmišlja izmoreni narod kako pobjeći od toplotnog vala i kako se skriti negdje u prirodu gdje nije smeće kojeg je nekome bilo lakše podariti prirodi nego nekom komunalnom sustavu.
28.6. – Nedjelja
Dim u Mostaru miruje. Javi se smrad tu i tamo i pod mostarskim suncem jedva da se šta miče. Turista je, kažu, sve manje. Nije dovoljno mahati mostom kao jedinim mamcem za goste koje čekaju nakaradni štandovi pretrpani kineskom robom i ratnim suvenirima. Treba ljudima još neke ljepote.
Mostarski muftija, prvi političar uz Neretvu, kaže kako su nevjerodostojni Bošnjaci na pozicijama u Mostaru. To će, valjda, ugasiti vatre.
Šire se poruke o BiH i za BiH. Na dubrovačkom forumu priča se o nama. Italija priprema teren za novog visokog predstavnika. Šalju se poruke da nam treba razuma, da imamo tri stvarnosti koje bi trebalo pogledati kao jednu.
Mi ne slušamo. Nama je u našim rovovima zemlja začepila uši.
I da – vjerodostojni direktor deponije još nije rekao slovo o požaru.
Scena.ba
