HAJDUK je pobijedio Varaždin 1:0 golom Mathieua Acapandiéa u 86. minuti i u iznimno zahtjevnom dijelu rasporeda ostvario treću uzastopnu pobjedu. To nisu očekivali ni najveći optimisti. Nakon Dinama i Ajaxa, momčad Gonzala Garcije svladala je i drugoplasirani Varaždin, protivnika koji joj tradicionalno stvara velike probleme. Nije to bila utakmica s intenzitetom kao protiv Ajaxa, ali teško bi bilo očekivati da Hajduk, koji se tek uči igrati na tri fronta, može stalno ponavljati takvu izvedbu.
Pobjeda protiv Varaždina pokazala je nešto drugo, ali jako važno. Hajduk danas ima dovoljno različitih nogometnih rješenja da može pobijediti i kada mu osnovni plan ne funkcionira do kraja kako bi želio. Protiv Dinama i Ajaxa oduševljavao je intenzitetom, pressingom i brzim napadima, a protiv Varaždina je morao tražiti drukčiji put. Pronašao ga je u prekidu, segmentu igre u koji se posljednjih mjeseci ulaže mnogo rada. Ništa nije slučajno.
Varaždin je ponovno pokazao zašto je toliko neugodan
Za početak treba biti pošten prema Varaždinu, koji je na Poljud stigao kao druga momčad prvenstva, s 18 bodova i samo sedam primljenih pogodaka u devet kola. Nikola Šafarić godinama gradi vrlo organiziranu i discipliniranu momčad koja zna zatvoriti prostor, usporiti utakmicu i čekati trenutak u kojem će kazniti suparnika.
Gosti su vrlo dobro pripremili način na koji će braniti Hajdukovo otvaranje napada. Često su ostavljali Hadžikadunića s loptom, zatvarajući mu rješenja prema veznjacima i prisiljavajući ga da sam traži nastavak akcije. Sličan recept je Šafarić primjenio u prvom kolu kada je puštao Roka Gabrića da vodi igru, a zatvarao Marešića.
Hajduk je zato puno pokušavao dijagonalnim dodavanjima prema bokovima, ali preciznost i pravovremenost tih pokušaja nisu bile na nekoj razini. Varaždin je u prvom poluvremenu dosta uspješno izlazio iz Hajdukova pressinga i već u sedmoj minuti preko Tavaresa pogodio stativu. Bila je to ozbiljna opomena i potvrda da Šafarićeva momčad nije došla na Poljud samo čekati.
Hajduku je nedostajalo kretanja bez lopte, a kombinacije kroz sredinu često su završavale bez pravog nastavka. Razlika u odnosu na Ajax bila je očita, ali treba uzeti u obzir i okolnosti. Hajduk je u osam dana igrao protiv Dinama, Ajaxa i Varaždina, uz golem fizički i emocionalni trošak, a već u četvrtak očekuje ga gostovanje u Švicarskoj.
Hajduk nije briljirao, ali je napravio dovoljno za pobjedu
Nije problem što protiv Varaždina nije igrao jednako brzo kao protiv Ajaxa. Problem bi bio da protiv takvog protivnika nije pronašao nikakvo rješenje. U nastavku je Hajduk znatno bolje kontrolirao utakmicu. Varaždin je u prvom dijelu relativno često pronalazio prostor za izlazak, dok je u drugom Hajduk uspješnije skupljao odbijene lopte i zadržavao igru na suparničkoj polovici.
Brojke to potvrđuju. Hajduk je u nastavku imao 68 posto posjeda i 231 točno dodavanje, naspram samo 88 Varaždinovih. Ukupno je utakmicu završio s 18 udaraca prema sedam gostujućih te šest pokušaja u okvir prema jednom. Ipak, ne treba ni pretjerivati s nekakvim narativom dominacije Hajduka.
Očekivani golovi bili su relativno blizu, 1.35 prema 1.19, a Varaždin je imao svoje opasne trenutke. Hajduk je povećao kontrolu, ali nije stvarao velik broj čistih prilika. Garcia je pokušao promijeniti situaciju zamjenama, pa je uvođenjem Pajazitija umjesto del Morala ostavio momčad bez klasične šestice i prihvatio veći rizik u potrazi za pogotkom.
Gol koji se pripremao mjesecima
Hajduk je nastavio pokušavati, a onda je u 86. minuti presudio udarac iz kuta. Hrgović ga je izborio, Bamba je podignuo ruku kao signal, ubacio je, a Acapandié pogodio za pobjedu. Bambina podignuta ruka bila je signal za pripremljenu akciju usmjerenu prema Acapandiéu, akciju koju nismo vidjeli prvi put.
Zanimljivo je da je Hajduk još 1. srpnja na pripremama protiv Celja izveo sličnu kombinaciju. Tada je Pajaziti ubacio iz kornera, a Acapandié je glavom pogodio gredu. Nije riječ o potpuno identičnoj akciji (protivnik isto nešto radi), ali je očito da se takve situacije pripremaju i ponavljaju.
Već smo pisali kako je tijekom ljeta, nakon razgovora Roberta Grafa i Gonzala Garcije, pomoćni trener Ibon Labaien Soto dobio poseban zadatak rada na prekidima. Hajduk je tada već u prvih 15 službenih utakmica iz 83 kornera zabio pet golova, a kroz sezonu je pokazivao više različitih uigranih kombinacija.
Taj rad nije završio pripremama. Prekidi su postali dio Hajdukove igre kojem se pridaje posebna pozornost, a sada je upravo taj segment donio tri boda u utakmici koju je bilo izrazito teško otvoriti. U tome je suština cijele priče. Nije Hajduk pobijedio zato što je u završnici silno želio pogodak.
Želja i borbenost preduvjeti su za ozbiljan nogomet, ali sami po sebi nisu rješenje. Hajduk je pobijedio jer je, uz sve ostalo što pokušava raditi na terenu, razvio još jedno oružje kojim može kazniti protivnika. Karakter znači puno, ali priprema je važnija.
Pobjeda ozbiljne momčadi
Iako je to jedna od najvećih floskula, postoji i element tog famoznog pobjedničkog karaktera, ali njega ne treba tražiti u objašnjenju samog gola. Mnogo se bolje vidio nakon što je Hajduk poveo. U 86. minuti, nakon utakmice u kojoj je dugo tražio rješenje, bilo bi razumljivo da se Hajduk potpuno povuče i pokuša sačuvati vodstvo.
Hajduk to nije napravio. Nastavio je igrati, tražiti prostor i pokušavati doći do drugog gola. Varaždin je u nadoknadi još jednom zaprijetio, ali Hajduk nije završnicu proveo u paničnom branjenju rezultata. Garcia i njegovi igrači zaslužuju iznimne pohvale za ovu pobjedu.
Protiv drugoplasirane momčadi lige i trenera koji ima učinkovit protuotrov za Hajduk, između dviju europskih utakmica i nakon pobjede nad Dinamom, Hajduk je pronašao način da osvoji tri boda. Nije mu sve polazilo za nogom, nije uvijek imao potreban intenzitet, ali je dovoljno dobro kontrolirao utakmicu i iskoristio jednu od svojih pripremljenih prednosti. Istovremeno, Varaždinu nije puno toga dozvolio.
Pobjede protiv Dinama i Ajaxa pokazale su koliko dobro ovaj Hajduk može igrati kada mu gotovo sve funkcionira. Varaždin je pokazao nešto drugo, a to je da može pobijediti i kada protivnik uspije poremetiti velik dio njegova plana. Hajduk nema samo jedan dobar način igre, nego dovoljno različitih rješenja da pobjeđuje i onda kada mu utakmica ne ide potpuno po planu. To je razlika između zabavnih i ozbiljnih momčadi. Hajduk postaje ozbiljna momčad.
