Bosna i Hercegovina danas uvozi luk iz Nizozemske, krumpir iz Egipta, meso iz Argentine i Brazila, pa čak i slamu – dok domaći proizvođači jedva spajaju kraj s krajem. Samo ove godine, prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, na uvoz mesa potrošeno je oko 222 milijuna maraka, dok je izvoz samo 16,3 milijuna KM – čak 14 puta manji.
Cijene hrane su dvostruko veće nego prije tri godine, a građani sve manje znaju što zapravo jedu. Sustav koji je dopustio ovakav paradoks – da uvozimo ono što sami možemo proizvesti – razorio je domaću poljoprivredu, urušio tržište i izravno pogodio zdravlje potrošača.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Admir Kahriman za N1 ističe da je riječ o čistom biznisu u kojem država nije prepoznala stratešku važnost poljoprivrede: “Ta brojka jasno pokazuje da BiH troši ogromne količine mesa, ali država nije učinila ništa da razvije proizvodnju i smanji uvoz. Nekada smo u Kantonu Sarajevo imali i do 6.000 grla godišnje, a danas jedva 1.400. Da bismo pokrili polovicu vlastitih potreba, trebali bismo imati 80.000 grla. Umjesto toga, mi uvozimo plećke i vratove, dok kvalitetni dijelovi mesa ostaju u Europi.”
Kahriman podsjeća da su domaći farmeri u posljednjih deset godina proživljavali turbulencije, pad cijena i neuređene poticaje, zbog čega su mnogi odustali od proizvodnje. “Poljoprivreda je posao 365 dana u godini, 24 sata dnevno. To je odricanje od svega, a država nas tretira kao zadnje u lancu. Bez urednih i pravednih poticaja nema opstanka. Ljudi su razočarani, mnogi ne žele da im djeca nastave ovaj posao.”
Poljoprivrednici upozoravaju da je vrijeme da vlasti promijene pristup. Ako se ne uvede obveza da prerađivači kupuju domaće proizvode prije uvoza, Bosna i Hercegovina će postati potpuno ovisna o stranom tržištu. “Normalno je da uvozimo ono što nam nedostaje. Ali zašto prvo ne pokupujemo domaće po realnim cijenama? Tako farmer koji danas utovi 15 bikova sutra može 30. Tako se gradi proizvodnja. Ovako, mi nestajemo”, poručuje Kahriman.
Domaći poljoprivrednici žele raditi, ali traže pravedne uvjete i jednaku priliku na tržištu. U suprotnom, BiH će i dalje jesti tuđe meso, tuđi krumpir i tuđu slamu – dok vlastiti seljak gasi farmu.
Scena.ba
