Ivan Leko nije riješio problem s Nikolom Kalinićem kojeg nije želio pretpostaviti Marku Livaji
Pet utakmica u nizu Hajduk nije primio pogodak, posljednji put to se dogodilo 2015. godine. Dovoljan je to razlog za novu euforiju u Splitu. Uvjerljiv trijumf nad Osijekom na Poljudu u proteklom kolu opet je po splitskim kalama pokrenuo ćakulu da je Hajduk spreman za nešto novo, drukčije. “Eh, da smo tako igrali prije, bili bismo prvaci s deset bodova prednosti”, piše Hajdukov navijač na jednoj od brojnih internetskih rasprava ovih dana. No, ne funkcioniraju stvari baš tako pojednostavljeno. Izvedba momčadi Ivana Leke poboljšala se u završnici prvenstva, kada momčad nije imala rezultatski imperativ, odnosno pritisak. A to je pojava koja je igračima Hajduka najveći uteg. Jer, nije lako ispuniti očekivanja splitskog puka, znaju to sve generacije Hajdukovih navijača, otkako je kluba.
– Vjerojatno je i to malo utjecalo na izvedbu momčadi. Ivan Leko nije imao dosta igrača kada se lomilo prvenstvo, bilo je ozljeda. Stalno je morao nešto miksati, ali izgubili su i neke utakmice koje nisu smjeli izgubiti – ističe Stipe Balajić, bivši nogometaš Hajduka.
Standardizirana obrana
Teško je bilo kojem treneru balansirati u takvim okolnostima.
– Najprije je stabilizirana obrana, pa onda sve ostale linije u momčadi. Posljednje tri utakmice igrali su u istom sastavu, i to odmah drukčije izgleda. Posebice Awaziem i Borevković koji su u jednom trenutku bili otpisani – ističe Balajić.
People all over the world.
Share
01:03
00:00
Play
(Space)
Unmute
(m)
Settings
Fullscreen
(f)
Neke dobre stvari dogodile su se spletom okolnosti. Jedna od njih je Niko Sigur, mladi desni bočni igrač koji je u momčad ušao nakon što je Leko na toj poziciji “potrošio” sve opcije. Odnosno, Lovrencsics i Mikanović bili su izvan stroja.
– Pet utakmica sa Sigurom u sastavu, Hajduk nije izgubio. Fascinantno mi je i što on jako dobro igra na poziciji koja i nije njegova. To mogu samo psihički stabilni i jaki igrači. Ne treba suditi prema samo nekoliko utakmica, no čini se da je dečko na pravom putu, a može pokriti nekoliko pozicija u momčadi – kaže Balajić.
O Luki Vuškoviću već je puno toga napisano posljednjih tjedana. Pitanje je kako je taj pritisak utjecao na njegovo mentalno stanje, a sigurno jest. Jer, neprirodno je da bilo koji šesnaestogodišnjak ostane imun na priče o desetak milijuna eura, ulozi spasitelja kluba i status nove zvijezde hrvatskog nogometa. To jednostavno mora ostaviti trag.
– To ne mogu tako lako izdržati ni puno iskusniji igrači od njega, a kamoli dijete od 16 godina. Pa on je još u školskoj klupi i pritisak mu je na svim razinama, od prijatelja, ljudi na ulici, kluba, trenera, navijača… Dogodile su mu se i neke slabije utakmice, što je potpuno normalno. Čak je možda i previše igrao. Kada pogledate, on se još i dobro nosi s time, a moralo je doći do premorenosti, ozljede, emocionalnog pada ili čega li već. Treba biti pametan i oprezan u radu s njim – naglašava Balajić.
Kako s Dinamom?
Kada uzmete u obzir novi Hajdukov izgled, što će mu to još biti potrebno da, najprije, postane konkurentniji Dinamu?
– Teško je to kazati u ovoj situaciji. Pitanje je što će se dogoditi s Awaziemom i Borevkovićem kojima istječu posudbe. Ne zna se hoće li ih Hajduk otkupiti. Ako se to ne dogodi, jasno je da će morati dovesti dva dobra stopera. Jer, koliko god su ta djeca talentirana, a mislim da Vuškovića, Petrašila, Prpića, ne možete s njima odmah graditi rezultat. Hajduku će trebati i pravi vezni igrač, dobro krilo, u svakoj liniji po jedan dobar igrač. To je minimum. Hajduk ima dosta talentiranih mladih igrača s kojima treba biti oprezan. Pa nisu slučajno igrali u finalu Juniorske lige prvaka. Drago mi je što se standardizirao Rokas Pukštas. I njegove su oscilacije normalna stvar, no očito je psihički jak i pred njim je dobra budućnost. Također, tu su još nekolicina, Antunović, Vrcić, Brajković, pred kojima je također osjetljivo razdoblje i treba biti oprezan. Za dvije-tri sezone dobro bi bilo sve te talente ponovno spojiti u Hajduku, pa da vidimo kako se s njima radilo – zaključio je Balajić.
U susretu s Osijekom Livaja nije postigao pogodak, samo da sada ne počnu priče da Hajduk može i bez njega. Također, postoji još jedna stvar koju Leko ipak nije uspio riješiti, a to je odnos s Nikolom Kalinićem, odnosno, njegov status u momčadi. Igrač je najvišeg pedigrea u Hajdukovoj svlačionici i trebalo ga je dovesti u optimalnije stanje. Naravno, Lekin stav je jasan i nije želio pretjerano eksperimentirati dok je u napadu imao Livaju, daleko najboljeg igrača splitske momčadi.