U njemačkom gradu Kassel gotovo svako ima svoju priču o rakunima. Neki se bore s čitavim porodicama ovih životinja koje su se nastanile na tavanima i odbijaju da odu, dok drugi pričaju kako su njihovi piknici u parku pretvoreni u haos kad su bande crno-bijelih “Waschbärena” upale i počele otimati hranu. Gotovo svako ima komšiju koji ih hrani, na nezadovoljstvo cijele ulice.
“Mi smo grad rakuna. Oni su svuda“, kaže Lars, stanovnik Kassela, dok obrađuje svoju baštu u blizini parka Karlsaue.
“Kad padne mrak, oni izađu na ulice. Sjedim ovdje u svojoj bašti noću i rakuni dolaze. Ako ostavite torbu, ukrast će vam bananu ili nešto slično. Nemaju prirodne neprijatelje, pa su oni glavni. Rado ih gledamo, ali ih i mrzimo“, dodaje on.
Procjenjuje se da u Njemačkoj živi oko 1,5 miliona rakuna, a Kassel je postao jedno od glavnih žarišta. Ove životinje porijeklom iz Sjeverne Amerike uvezene su u nacističku Njemačku 1930-ih radi uzgoja krzna, ali su bijegom i namjernim puštanjem u prirodu formirale stabilnu divlju populaciju. Danas su prisutne i u Francuskoj, Danskoj, Poljskoj, Italiji, Austriji i drugim evropskim zemljama.
“Rakun se širi zapadnom Europom velikom brzinom”, kaže Daniel Willcox iz Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN). “Bit će vrlo teško kontrolisati ih, ali to ne znači da ne treba pokušati”.
U Kasselu su mnogi prihvatili rakune, sportski timovi nose njihova imena, kante za smeće se zaključavaju, a vozači provjeravaju ispod auta prije polaska. Ipak, od 2016. godine rakun je klasifikovan kao invazivna vrsta u EU zbog prijetnje domaćim vrstama.
“Njihov utjecaj je širok. Penju se i ulaze u ekološke niše koje dosad nisu bile zauzete. Plijene ptice koje se gnijezde na tlu, slepe miševe, ptice u kućicama, vodozemce – praktično sve“, kaže Marten Winter iz njemačkog Centra za istraživanje bioraznolikosti (iDiv).
Studije pokazuju da u Brandenburgu rakuni redovno love ptice koje se gnijezde na zemlji, a u zapadnoj Poljskoj konzumiraju velike količine ugroženih školjki.
Iako je očigledno da su rakuni postali sastavni dio europskih ekosistema, stručnjaci su podijeljeni oko toga šta poduzeti da se njihova populacija stavi pod kontrolu. Willcox poziva na strože kontrole, dok Winter smatra da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se jasno procijenio uticaj ove vrste.
Uprkos popularnosti među građanima, prošle godine u Njemačkoj je odstrijeljeno 200.000 rakuna. Njihovo meso se čak koristi za proizvodnju kobasica, a potrošači, prema izvještajima, nemaju zamjerke.
U suton, dok se biciklisti polako povlače iz ulica Kassela, rakuni se pojavljuju iz krošnji, spremni da pretraže grad tokom kratkih ljetnih noći. Lars, naslonjen na lopatu, kaže da stanovnici grada prihvataju te životinje, ali s rezervom.
“Kad sam bio dijete, bilo ih je, ali ne toliko. Oni su naš simbol, razlog za ponos. Ali i puno toga unište“, zaključuje on, navodi Guardian.
Scena.ba
