Danas smo se poklonili onima koji su dali ono najvrjednije – svoje živote za obranu svoga doma, svojih obitelji i hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni.
Prije 33 godine, 12. lipnja 1993. godine, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane obranili su kotu tt. 688 Hrašče, poznatiju kao Pješčara, te time zaustavili prodor neprijateljskih snaga prema Lašvanskoj dolini i zaštitili hrvatski narod ovoga kraja.
Na koti Hrašče vodila se jedna od najtežih i najkrvavijih bitaka obrane Lašvanske doline. Pripadnici HVO-a zaustavili su napad mudžahedinskih postrojbi i postrojbi Armije BiH, a crta obrane tijekom dana više je puta prelazila iz ruke u ruku. Unatoč silovitim napadima, položaj je na kraju ostao pod nadzorom hrvatskih branitelja.
Samo toga dana, 12. lipnja 1993. godine, u obrani ove strateški iznimno važne kote poginula su 22 pripadnika HVO-a. Svoj su život položili zaustavljajući prodor brojnih napadačkih formacija, među kojima su bile mudžahedinske postrojbe, krajiške brigade, postrojbe 3. korpusa Armije BiH, 7. muslimanske brigade te raznih specijalnih postrojbi pod zapovjedništvom Armije BiH.
Mnogi od poginulih hrvatskih branitelja rođeni su svega nekoliko stotina metara od Pješčare. Branili su svoje domove, svoje obitelji i svoju zemlju od snaga koje su dolazile iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, ali i od stranih boraca pristiglih iz Saudijske Arabije, Egipta, Alžira, Jemena i drugih zemalja.
Zašto ovo ističemo?
Zato što se i danas, više od tri desetljeća nakon rata, u dijelu političkog i medijskog prostora pokušava nametnuti narativ prema kojemu je HVO bio agresor u Lašvanskoj dolini.
Događaji na Pješčari najbolje demantiraju takve tvrdnje.
Nemoguće je prihvatiti tezu da su agresori (kako dio medija i politički predstavnika naziva HVO) bili ljudi koji su branili zemlju na kojoj su rođeni, odrasli i živjeli, boreći se protiv postrojbi Armije BiH čiji su pripadnici dolazili iz Saudijske Arabije, Egipta, Alžira, Jemena, ali i iz Zenice, Kaknja, Ključa, Sanskog Mosta, Cazina i drugih mjesta. Još je teže prihvatiti tvrdnju da su upravo vlasnici i stanovnici ovoga prostora bili agresori, a ne oni koji su na njega dolazili s namjerom vojnog prodora.
Ako je obrana vlastitog doma agresija, što je onda obrana?
Tijekom cijelog rata, braneći ovaj strateški važan položaj, život je izgubilo 68 pripadnika HVO-a, dok ih je više od stotinu ranjeno.
Kao politički predstavnici hrvatskog naroda, danas smo izrazili duboku zahvalnost i poštovanje svim hrvatskim braniteljima koji su svojom hrabrošću, žrtvom i nesebičnošću omogućili opstanak, slobodu i sigurnost hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni.
Pješčara nije samo mjesto jedne velike bitke. Ona je simbol žrtve, otpora i opstanka hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni. U nju je utkan DNK jednog naroda i zato njihova žrtva nikada ne smije biti zaboravljena.
Počivali u miru Božjem.
OO HDZ 1990 Travnik
