Na naš redakcijski mail stigla je reakcija OO HSP BiH vezano za sljedeći status Stjepana Duje gradonačelnika Novog Travnika.
“Puno toga objavljujem svakodnevno no zbog ove objave sam možda dosad najponosniji ali i najtužniji.
Prvo, ovo i nije trebala biti objava i da živimo u zrelom društvu nikada ne bi ni bila.
Većina vas ne zna ali u tijeku je obnova spomen mjesta pogibije devet naših sugrađana (Kalinska) bošnjačke nacionalnosti.Tog 7. listopada 1993., ranjeno je 14 osoba a od ovih devet poginulih, dvoje su bili djeca. Sestra pokojnog Amela, gospođa Anela Bešović pokrenula je inicijativu za uređenjem spomen mjesta što sam prihvatio i kao osoba i kao gradonačelnik. Kao gradonačelnik u vidu pomoći nadležnih službi a kao osoba, vlastitom financijskom donacijom.
Ova potonja je nevažna i stid me i spominjati no osjećam potrebu zbog svega što osjećam stajući pred ovim mjestom.
Kao gradonačelniku moja je dužnost skrbiti o potrebama svih građana. No kao čovjeku duboko ranjenom vlastitom tragedijom, bilo je iznimno bolno. Ipak, neka ovo bude odgovor na bezumlje i beznađe koje nas svakodnevno okružuje ali i poruka nade, mira i želje da se nešto slično poput pakla devedesetih, nikad nikome i nigdje ne ponovi.” stoji u Dujinoj objavi.
Donosimo reakciju OO HSP BiH Novi Travnik
“Objavu ste započeli riječima: “Puno toga objavljujem svakodnevno no zbog ove objave sam možda dosad najponosniji ali i najtužniji.”
To što ste Vi posjetili mjesto stradanja građana bošnjačke nacionalnosti i pomogli im proračunskim i osobnim sredstvima, nemamo ništa protiv, to je i ljudski i moralno, posebno zbog djece koja su na tom mjestu stradala.
Ono što Vam zamjeramo kao načelniku i Hrvatu je da ste trebali stati iza svog naroda u Rostovu, naselje Dahovo (Vranješi). Za razliku od spomen-obilježja u Kalinskoj gdje nije bilo nikakvih nacionalnih tenzija, u Rostovu se vodila prava hajka od islamskog vjerskog vođe i dijela političkih stranaka, uz potporu mnogobrojnih mještana koji su pokušali organizirati pravi linč na ljude koji su gradili spomen-obilježje.
Načelniče, napomenut ću Vas da je u Dahovu, u to malo hrvatskih kuća, smrtno stradalo četiri momka prezimena Zeko, tri Vranješa i dijete od 15 godina. Od Vas, u funkciji načelnika Novog Travnika, se očekivalo da kao i u Kalinskoj stanete, samo ovaj put iza svog naroda.
Bošnjaci (Muslimani) su za svoj simbol izabrali ljiljan, a simbol stradanja Hrvata katolika je križ. Mještani Dahova nisu tražili ničiju financijsku pomoć, već su spomen-obilježja izgradili na vlastitoj zemlji svojim sredstvima.
Očekivali smo da se javite i da date bar moralnu podršku, ali ni to nisu dobili od Vas jer je Vaš telefon danima bio isključen za ovaj poziv. Na ponos svih Hrvata, obilježje je posvećeno i otvoreno i bez Vas.
Da Vas podsjetim, kukavičluk nije vrlina onog tko pretendira biti vođa, pa makar to bio i samo jedan dio Hrvata.
Načelniče Dujo, ili kako Vam naši susjedi Muslimani kažu, “Naš Mujo”, sretno Vam bilo.”
ZASTUPNIK HSP-a OPĆINSKOG VIJEĆA NOVI TRAVNIK
ZDENKO DOMINOVIĆ
