Zašto je trebalo godinu dana da se usvoji jedan pravilnik ili su posrijedi drugi razlozi?
Razgovor s prof. dr. sc. Božom Vukojom otvara mnogo šira pitanja od samog Zakona o povratu PDV-a za kupnju prve nekretnine. Premda je povod razgovora kašnjenje provedbe jedne zakonske mjere, intervju vrlo jasno pokazuje kako se iza tog problema kriju puno dublji izazovi – neučinkovitost institucija, nedostatak odgovornosti, demografski pad, odlazak mladih i izostanak dugoročne razvojne strategije Bosne i Hercegovine.
Posebno zabrinjava činjenica da se zakoni često donose uz velika politička obećanja, ali njihova provedba izostaje ili kasni godinama. U takvim okolnostima najveću cijenu plaćaju upravo građani koji su vjerovali da će usvojeni zakoni poboljšati kvalitetu njihova života.
Njegova poruka da se uspješnost svake vlasti mjeri rezultatima, a ne obećanjima, predstavlja jednu od ključnih poruka ovog razgovora. Jednako tako, upozorenje da građani na izborima trebaju vrednovati konkretne rezultate rada političara, a ne predizborne kampanje, zaslužuje ozbiljno promišljanje.
Prof. Vukoja upozorava kako demografska politika ne može biti svedena na povremene subvencije niti na pojedinačne projekte lokalnih zajednica. Ona mora postati strateški prioritet države i svih razina vlasti. U protivnom će Bosna i Hercegovina nastaviti gubiti upravo ono što joj je najvrjednije – mlade, obrazovane i radno sposobne ljude.
Bez obzira na političke razlike, jedno je teško osporiti – Bosna i Hercegovina suočava se s jednom od najvećih demografskih i gospodarskih kriza u svojoj suvremenoj povijesti. Upravo zato pitanja koja su otvorena u ovom intervjuu nadilaze dnevnu politiku i postaju pitanje dugoročnog opstanka i razvoja države.
NOVINAR SCENE: Profesore Vukoja, prošlo je više od godinu dana od donošenja Zakona o povratu PDV-a mladim obiteljima. Zašto zakon još uvijek nije zaživio?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja:
To je pitanje koje danas s pravom postavljaju tisuće mladih obitelji diljem Bosne i Hercegovine. Kada je Parlamentarna skupština BiH usvojila Zakon o povratu PDV-a za kupnju prve nekretnine, javnosti je predstavljeno kako je riječ o jednoj od najvažnijih demografskih i socijalnih mjera nakon rata. Mnogi su povjerovali da država napokon ozbiljno želi pomoći mladim ljudima da ostanu živjeti u Bosni i Hercegovini, zasnuju obitelj i riješe svoje stambeno pitanje. Nažalost, više od godinu dana poslije pokazalo se da između političkih obećanja i stvarne provedbe postoji golemi jaz.
Glavni razlog je činjenica da nisu doneseni svi potrebni podzakonski akti bez kojih se zakon ne može provoditi u praksi. Drugim riječima, zakon formalno postoji, ali građani od njega nemaju gotovo nikakve koristi. To nije prvi put da se u Bosni i Hercegovini donesu zakoni koji ostanu mrtvo slovo na papiru. Nažalost, kod nas se često više energije ulaže u promociju zakona pred kamerama nego u njegovu učinkovitu provedbu.
Problem je mnogo ozbiljniji od administrativnog propusta. Svaki mjesec kašnjenja izravno pogađa mlade obitelji koje su već kupile stan ili kuću, podigle dugoročne kredite i računale na sredstva od povrata PDV-a. U međuvremenu su kamatne stope rasle, cijene nekretnina nastavile su rasti, a inflacija je značajno umanjila vrijednost novca. Ono što je prije godinu dana moglo pomoći pri kupnji namještaja, opremanju dječje sobe ili otplati dijela kredita, danas vrijedi znatno manje.
Još je veći problem što ovakva situacija ozbiljno narušava povjerenje građana u institucije. Mladi ljudi ne očekuju čuda. Oni očekuju da država ispuni ono što je sama obećala. Kada vide da ni zakon koji je usvojen u najvišem zakonodavnom tijelu ne može biti proveden više od godinu dana, sasvim je razumljivo da gube vjeru kako će se u ovoj zemlji stvari mijenjati nabolje.
Ovdje se ne radi samo o jednom zakonu. Ovo je ogledalo načina funkcioniranja države. Sličnu situaciju imali smo i sa Zakonom o smanjenju trošarina na gorivo u najtežim kriznim razdobljima kada je skok bio veći od 50%:
Zbog političkih blokada građani Bosne i Hercegovine godinama plaćaju gorivo skuplje nego što bi morali, a posljedice toga osjećaju svi – od gospodarstva do običnih građana. Kada institucije ne reagiraju pravodobno, najveću cijenu uvijek plaćaju građani.
Posebno zabrinjava činjenica da Bosna i Hercegovina već desetljećima prolazi kroz ozbiljnu demografsku krizu. U takvim okolnostima svaka mjera koja može pomoći mladim obiteljima mora biti provedena brzo, učinkovito i bez nepotrebne birokracije. Umjesto toga, mladi ponovno dobivaju poruku da moraju čekati, dok im život prolazi, krediti dospijevaju, a mnogi u međuvremenu donose odluku o odlasku u zemlje Europske unije.
Zbog toga smatram da odgovornost ne snose samo administrativne službe nego isključivo političke strukture koje su zakon predložile, usvojile i javno predstavljale kao veliko postignuće. Građani s pravom očekuju odgovornost za neispunjena obećanja. U demokratskim društvima vjerodostojnost političara ne mjeri se brojem konferencija za medije niti brojem usvojenih zakona, nego brojem zakona koji su stvarno zaživjeli i poboljšali život građana.
NOVINAR SCENE: U zaključku iznosite vrlo ozbiljnu ocjenu o poslijeratnim vlastima. Kakvu biste poruku poslali političarima i građanima Bosne i Hercegovine?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja: Prije svega želim naglasiti da moja namjera nije kritizirati radi kritike niti prozivati bilo koju političku opciju. Međutim, svatko tko obnaša javnu dužnost mora biti spreman prihvatiti i odgovornost za rezultate svog rada. U demokratskim društvima vlast ne dobiva povjerenje građana zbog lijepih govora ili predizbornih obećanja, nego zbog konkretnih rezultata koji poboljšavaju kvalitetu života ljudi.
Nažalost, kada pogledamo Bosnu i Hercegovinu gotovo tri desetljeća nakon završetka rata, teško možemo biti zadovoljni postignutim. Zemlja je izgubila stotine tisuća stanovnika, cijele obitelji napustile su svoje domove, broj rođenih kontinuirano pada, sela ostaju prazna, a sve više škola zatvara svoja vrata zbog nedostatka djece. Istodobno se povećava broj umirovljenika, smanjuje broj zaposlenih i raste pritisak na mirovinski, zdravstveni i socijalni sustav.
SCENA: Što još uviđate, a značajno je?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja: Mnogi građani danas otvoreno govore kako je poslijeratna demokratska vlast svojim politikama, neovisno o tome koja je politička opcija bila na vlasti u pojedinom razdoblju, svojim nečinjenjem, korupcijom, sporim reformama, stranačkim zapošljavanjem i neodgovornim upravljanjem pridonijela iseljavanju više građana nego što su to učinile pojedine vlasti tijekom prethodnih stoljeća. To je vrlo teška i ozbiljna ocjena, ali ona pokazuje koliko je veliko razočaranje ljudi.
Posebno zabrinjava što su brojna obećanja ostala neispunjena. Primjer Zakona o povratu PDV-a za kupnju prve nekretnine samo je jedan u nizu. Građanima je predstavljeno da će zakon pomoći mladim obiteljima, a više od godinu dana nakon njegova donošenja još uvijek nije u punoj primjeni. Slično je bilo i s prijedlozima za smanjenje trošarina i akciza na gorivo u razdobljima velikih poremećaja na svjetskom tržištu. Da su takve mjere bile usvojene i provedene, građani Bosne i Hercegovine godinama bi plaćali znatno jeftinije gorivo, a time bi bili niži i troškovi prijevoza, proizvodnje te cijene brojnih proizvoda i usluga. Zbog političkih neslaganja i izostanka odgovornosti najveću cijenu ponovno su platili građani i gospodarstvo.
Odgovornost za takve odluke ne može se prebacivati na administraciju ili tehničke razloge. Zakone donose parlamenti, provode ih vlade i nadležna ministarstva, a građani imaju pravo tražiti odgovornost od onih kojima su dali svoje povjerenje. Demokracija upravo na tome počiva – da vlast odgovara građanima za ono što je obećala i što je učinila.
SCENA: Profesore Vukoja, kakvu biste poruku mogli poslati političarima, a kakvu građanima BiH?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja: Zato želim uputiti poruku svim političarima, bez obzira na to kojoj stranci pripadali. Vrijeme je da se manje bavimo međusobnim optužbama, a više konkretnim rezultatima. Bosni i Hercegovini nisu potrebne nove političke krize, nego više investicija, novih radnih mjesta, učinkovitije pravosuđe, bolja zdravstvena zaštita, kvalitetnije obrazovanje i ozbiljna demografska politika. Građane ne zanima tko je dao priopćenje ili održao konferenciju za medije. Zanima ih mogu li od svog rada dostojanstveno živjeti, školovati djecu i riješiti stambeno pitanje. Hoće li njihova djeca, nakon višegodišnjeg školovanja koje je financijski iscrpilo njih same, moći ostati u BiH ili će, kao oni prije pola stoljeća, put Zapadne Europe i Amerike.
Jednako važnu poruku želim poslati i građanima Bosne i Hercegovine. Demokracija nije samo pravo izlaska na izbore nego i odgovornost da pažljivo procijenimo rezultate onih koji traže naše povjerenje. Na sljedećim izborima trebalo bi manje slušati obećanja, a više gledati što je tko konkretno učinio tijekom svog mandata. Građani trebaju postaviti jednostavna pitanja: Jesu li provedeni zakoni koji su obećani? Jesu li otvorena nova radna mjesta? Jesu li mladi ostali u zemlji? Jesu li plaće rasle? Jesu li institucije postale učinkovitije?
Naš narod ima jednu staru dobru izreku koja vrlo dobro opisuje sadašnje stanje: “Koji su konji utjerali kola u glib, teško će imati znanja i snage da ih iz njega izvuku.” U toj izreci nema mržnje ni politike, nego poziv na odgovornost i promjene. Ako godinama dobivamo iste rezultate, neispunjena obećanja, laži koje se prešućuju i preskaču, moramo imati hrabrosti zapitati se jesu li nam potrebni novi ljudi, nove ideje i novi pristup upravljanju.
Bosna i Hercegovina ima iznimne prirodne resurse, vrijedne i sposobne ljude, povoljan geostrateški položaj i velik razvojni potencijal. Ono što joj nedostaje jest učinkovito upravljanje, dugoročna vizija i odgovornost za javni interes. Uvjeren sam da ova zemlja može biti uspješna, ali samo ako politika počne služiti građanima, a ne obrnuto.
Zato želim reći da demografska obnova nije pitanje jedne političke stranke niti jednog izbornog ciklusa. To je pitanje opstanka Bosne i Hercegovine. Ako izgubimo mlade ljude, izgubit ćemo i gospodarski razvoj, i mirovinski sustav, i škole, i bolnice, i budućnost zemlje. Zato je krajnje vrijeme da se prestane s politikom kratkoročnih interesa i da se počne graditi država u kojoj će mladi željeti ostati, stvarati obitelji i graditi svoju budućnost. To bi trebao biti zajednički cilj svih nas. Tu je najgore prošao najmalobrojniji hrvatski narod, kojeg je u zadnjih 30 godina nestalo 60% stanovnika. Statistika je neumoljiva. Činjenica je da je više ljudi protjerala ova demokratska vlast nego Turci za 500, a komunisti za 50 godina.
NOVINAR SCENE: Tko, prema Vašem mišljenju, snosi političku odgovornost kada se zakoni usvoje, a godinama se ne provode?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja: U svakoj uređenoj demokratskoj državi odgovor na to pitanje bio bi vrlo jednostavan – odgovornost snose oni koji su zakon predložili, oni koji su ga usvojili i oni koji su bili dužni osigurati njegovu provedbu. Demokracija nije samo pravo donošenja zakona nego i obveza njihove učinkovite primjene. Građani ne žive od zakonskih tekstova objavljenih u službenim glasnicima, nego od konkretnih učinaka koje ti zakoni proizvode u svakodnevnom životu.
Inače, u slučaju Zakona o povratu PDV-a za kupnju prve nekretnine odgovornost je višerazinska. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je zakon i time pokazala političku volju da pomogne mladim obiteljima. Međutim, nakon toga posao nije završen. Nadležne institucije morale su u razumnom roku donijeti sve potrebne podzakonske akte, definirati procedure, osigurati administrativne kapacitete i omogućiti građanima ostvarivanje njihovih prava. Ako se to ne učini više od godinu dana nakon donošenja zakona, onda je sasvim opravdano postaviti pitanje političke i institucionalne odgovornosti.
Nažalost, u Bosni i Hercegovini često svjedočimo situaciji u kojoj nitko nije odgovoran. Kada se pojavi problem, odgovornost se prebacuje s jedne institucije na drugu, s jedne razine vlasti na drugu ili se poziva na složen ustavni sustav. Građane, međutim, ne zanimaju institucionalna opravdanja. Njih zanima mogu li ostvariti pravo koje im zakon jamči.
Takav način funkcioniranja ozbiljno narušava povjerenje u državu. Ako institucije nisu u stanju provesti zakon koji su same donijele, kako očekivati da građani vjeruju u buduće reforme? Povjerenje se gradi djelima, a ne izjavama za medije.
Nažalost, ovo nije izoliran slučaj. Posljednjih godina svjedočili smo brojnim zakonima i reformskim obećanjima koja nisu ostvarila očekivane rezultate. Primjer su i višegodišnje rasprave o ukidanju ili smanjenju trošarina i akciza na gorivo u razdobljima velikih poremećaja na svjetskom tržištu. Zbog političkih nesuglasica i izostanka dogovora građani Bosne i Hercegovine često su plaćali gorivo skuplje nego građani nekih susjednih država, a posljedice su se prelijevale na cijene hrane, prijevoza i gotovo svih proizvoda. Procjene ekonomskih stručnjaka pokazivale su da bi smanjenje fiskalnog opterećenja moglo značajno ublažiti rast cijena i pomoći građanima tijekom inflatorne krize. Međutim, političke odluke nisu donesene ili nisu provedene.
Odgovornost nije samo pravna nego i moralna. Političari tijekom izbornih kampanja traže povjerenje građana na temelju programa koje predstavljaju. Ako se ta obećanja ne ispune, tada bi u svakoj razvijenoj demokraciji birači imali pravo tražiti političku odgovornost na izborima. To je temelj demokratskog sustava.
Mislim da Bosni i Hercegovini nedostaje upravo kultura odgovornosti. Premalo se analizira što je neka vlast konkretno ostvarila tijekom mandata, a previše se pažnje posvećuje političkim sukobima i dnevnim temama. Građani bi trebali postavljati vrlo jednostavna pitanja: koliko je novih radnih mjesta otvoreno, koliko je zakona stvarno provedeno, koliko je mladih ostalo u zemlji, koliko je povećan životni standard i jesu li institucije postale učinkovitije.
Na kraju, želim naglasiti da odgovornost nije usmjerena protiv bilo koje političke stranke pojedinačno. Ona mora vrijediti jednako za sve koji obnašaju javnu vlast. Vlast nije privilegij nego služenje građanima. Oni koji preuzmu odgovornost za vođenje države moraju biti spremni odgovarati za rezultate svoga rada. To je standard koji vrijedi u svim ozbiljnim demokracijama i koji Bosna i Hercegovina mora prihvatiti ako želi izgraditi učinkovite institucije i vratiti povjerenje svojih građana.
NOVINAR SCENE: Može li Bosna i Hercegovina uopće zaustaviti demografski slom?
Prof. dr. sc. Božo Vukoja: Može, ali samo pod jednim uvjetom – da demografija konačno postane nacionalni prioritet, da se o tom problemu ozbiljno strateški promišlja, a ne da to bude tema o kojoj političari govore isključivo u predizbornim kampanjama. Demografski slom nije nastao preko noći i neće se riješiti jednom uredbom, jednim zakonom ili jednom subvencijom. To je proces koji traje više od tri desetljeća i posljedica je rata, gospodarske stagnacije, političke nestabilnosti, korupcije, neprovedenih reformi, negativnog prirodnog priraštaja i kontinuiranog iseljavanja mladih ljudi. Ako želimo promijeniti taj trend, moramo promijeniti način na koji upravljamo državom.
Bosna i Hercegovina ima sve preduvjete da bude uspješna europska država. Ima izuzetne prirodne resurse, dovoljno pitke vode, poljoprivredno zemljište, energetske potencijale, razvijenu prometnu povezanost, povoljan geografski položaj između Srednje Europe i Mediterana te, prije svega, vrijedne, obrazovane i poduzetne ljude. Problem nikada nije bio u potencijalima, nego u načinu njihova korištenja.
Prije svega potrebno je vratiti povjerenje građana u institucije. To znači da zakoni moraju vrijediti jednako za sve, da se moraju provoditi bez odgađanja i da javna uprava mora postati servis građana, a ne prepreka njihovom razvoju. Primjer Zakona o povratu PDV-a za kupnju prve nekretnine najbolje pokazuje koliko se povjerenja može izgubiti kada se građanima nešto obeća, a zatim mjesecima ili godinama izostane provedba. Ljumi tada ne gube vjeru samo u jedan zakon nego u cijeli sustav.
Drugi veliki prioritet mora biti gospodarski razvoj. Nijedna država nije zaustavila iseljavanje isključivo socijalnim davanjima. Ljudi ostaju ondje gdje mogu kvalitetno živjeti od svoga rada. To znači više domaćih i stranih investicija, rasterećenje gospodarstva, smanjenje poreznog opterećenja rada, razvoj malog i srednjeg poduzetništva, digitalizaciju javne uprave i učinkovito pravosuđe koje će štititi ulaganja. Investitor koji danas želi ulagati u Bosnu i Hercegovinu mora imati osjećaj pravne sigurnosti i predvidivosti. Bez toga nema novih radnih mjesta, a bez novih radnih mjesta nema ni demografske obnove.
Posebnu pozornost treba posvetiti mladim obiteljima. Smatram da bi Bosna i Hercegovina trebala donijeti jedinstven paket demografskih mjera koji bi uključivao punu provedbu Zakona o povratu PDV-a, oslobađanje od poreza na promet prve nekretnine, subvencioniranje kamata na stambene kredite, veće dječje doplatke, porezne olakšice za obitelji s djecom, dostupnije vrtiće te snažnije poticaje za zapošljavanje mladih. U mnogim europskim državama upravo su takve mjere dale određene rezultate jer su građanima pružile osjećaj sigurnosti pri planiranju obitelji.
Međutim, demografska politika nije samo pitanje novca. Jednako je važno vratiti osjećaj pravednosti. Mladi žele živjeti u društvu u kojem znanje, rad i sposobnost imaju prednost pred političčkom ili rodbinskom pripadnošću. Žele vjerovati da će se natječaji provoditi pošteno, da će sudovi donositi odluke u razumnim zakonom propisanim rokovima i da će se javni novac trošiti transparentno. Bez toga će i najbolje financijske mjere imati ograničen ili nikakav učinak.
Velik potencijal vidim i u našoj dijaspori. Milijuni ljudi podrijetlom iz Bosne i Hercegovine danas žive diljem Europe, Sjeverne Amerike i Australije. Među njima su uspješni poduzetnici, liječnici, profesori, znanstvenici i stručnjaci različitih profila. Umjesto da ih promatramo samo kao izvor doznaka, trebali bismo ih uključiti u razvoj zemlje kroz investicijske fondove, porezne olakšice, zajedničke projekte, prijenos znanja i mentorstvo mladim poduzetnicima. Brojne države upravo su na taj način iskoristile potencijal svoje dijaspore.
Također, Bosna i Hercegovina mora snažnije koristiti sredstva europskih fondova i međunarodnih razvojnih institucija. Europska unija raspolaže milijardama eura namijenjenih regionalnom razvoju, digitalizaciji, inovacijama, zelenoj tranziciji i ruralnom razvoju. Ta sredstva mogu otvoriti nova radna mjesta, potaknuti ostanak stanovništva u manjim sredinama i smanjiti regionalne razlike. Nažalost, često nemamo dovoljno kvalitetno pripremljenih projekata ili administrativnih kapaciteta da iskoristimo raspoloživa sredstva.
Važno je naglasiti da postoje pozitivni primjeri iz Europe. Poljska je snažnim gospodarskim rastom i povećanjem životnog standarda usporila odlazak stanovništva. Irska je od zemlje masovnog iseljavanja postala zemlja useljavanja zahvaljujući investicijama, obrazovanju i poreznoj politici. Mađarska i Hrvatska uvele su različite modele pomoći mladim obiteljima, od subvencioniranih kredita do poreznih olakšica. Nijedna od tih mjera nije čarobno rješenje, ali pokazuju da država može aktivno utjecati na demografske trendove ako postoji jasna strategija i politička odlučnost.
Na kraju želim naglasiti jednu stvar. Demografski oporavak nije projekt jednog mandata niti jedne vlade. To je posao koji zahtijeva najmanje deset do petnaest godina kontinuiranih reformi. Potrebno je postići široki politički i društveni konsenzus da su ljudi najveći resurs Bosne i Hercegovine. Sve ostalo može se obnoviti – ceste, zgrade, tvornice i infrastruktura. Ali kada izgubite ljude, posebno mlade, obrazovane i radno sposobne, taj se gubitak nadoknađuje desetljećima.
Zato vjerujem da Bosna i Hercegovina još uvijek ima priliku promijeniti sadašnji smjer. Ali vremena za čekanje gotovo više nema. Svaka godina bez ozbiljnih reformi znači nove tisuće ljudi koji odlaze, manje djece koja se rađaju i sve slabiju gospodarsku osnovu zemlje. Upravo zato demografska politika mora postati pitanje nacionalne odgovornosti, iznad svih političkih, stranačkih i ideoloških podjela. Ako uspijemo vratiti povjerenje građana, pokrenuti gospodarstvo i stvoriti pravednije društvo, uvjeren sam da Bosna i Hercegovina može zaustaviti negativne demografske trendove i ponovno postati zemlja u kojoj će mladi ljudi željeti ostati, stvarati i graditi svoju budućnost. To bi trebao biti cilj svake politike i političke stranke u BiH, a može se razlikovati samo u prijedlogu načina izvedbe.
Scena.ba
