Republika u cijelosti objavljuje Izvješće, a koje pokazuje kako politika SAD-a prema BiH ostaje ista i od dolaska na vlast novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. U ovom izvješću imenom se jedino spominje Milorad Dodik, kao predsjednik RS-a koji je svojom retorikom potkopavao ustavni poredak BiH i povećavao međuetničku napetost kao i vršio pritisak na medije i novinare. U kontekstu političkog pritiska na medije i novinare spominje se i ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.
Prenosimo Izvješće State Departmenta o stanju u BiH u 2014. godini:
Dodik potkopava ustavni poredak zemlje
Vlasti u entitetu Republika Srpska s većinskim srpskom populacijom, koji je zajedno s entitetom Federacija s većinskim bošnjačkim i hrvatskom većinom i Distriktom Brčko činio Bosnu i Hercegovinu, poduzele su kontinuirane akcije koje su značajno potkopale nacionalne institucije, povećale međuetničke napetosti i ograničile slobodu izražavanja.
Eskalacija verbalnih i pravnih napada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika potkopala je ustavni poredak zemlje, a razdorna i zapaljiva retorika čelnika Republike Srpske doprinijela je povećanim političkim i etničkim napetostima diljem zemlje.
Značajna pitanja ljudskih prava uključivala su ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i slobode medija, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem protiv novinara, te značajnu prisutnost bilo kojeg od najgorih oblika dječjeg rada.
Vlada nije poduzela vjerodostojne korake kako bi identificirala i kaznila dužnosnike koji su počinili kršenja ljudskih prava
Ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i dokazi o djelima koja mogu predstavljati genocid ili zlostavljanja povezana sa sukobima
Nekažnjivost za neke zločine počinjene tijekom rata 1992.-1995. ostala je ozbiljan problem, posebno za one odgovorne za oko 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za otprilike 7.600 drugih osoba koje su i dalje nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene.
Vlasti također i dalje nisu uspjele procesuirati većinu od više od 20.000 slučajeva navodnog seksualnog nasilja iz rata.
Glavne zapreke za presuđivanje u slučajevima ratnih zločina bile su protok vremena, neuspjeh u davanju prioriteta složenijim slučajevima s najodgovornijim počiniteljima, neučinkovito upravljanje i raspodjela slučajeva te nedovoljna regionalna suradnje.
Unatoč pravnom mehanizmu za to, žrtve su se suočile sa zaprekama u primanju odštete u kaznenim postupcima zbog neuspjeha tužitelja u prikupljanju i predočavanju dokaza u njihovo ime i nerad sudova za odlučivanje po tim zahtjevima.
Nadzorno tijelo Revidirane nacionalne strategije za ratne zločine iz 2020. godine nastavilo je surađivati s predstavnicima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove kako bi se postigla pravda za žrtve ratnih zločina. Nedostatak pristupa optuženicima zbog njihove prisutnosti izvan zemlje, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, ometao je napredak u oko 40 posto slučajeva.
U lipnju je žalbeno vijeće Suda BiH za dvije godine smanjilo 20-godišnju kaznu Momčilu Tešiću zbog njegovog sudjelovanja u strijeljanju 17 muškaraca iz područja Srebrenice 1995. godine.
U veljači je Vrhovni sud Federacije potvrdio presudu Hasana Delića za ratne zločine protiv ratnog zarobljenika. Delić je osuđen za seksualni napad na dva zatočena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koje je prisilio na seksualne odnose s njim u katoličkoj crkvi u Donjoj Drežnici 1993. godine.
Sud je povećao Deliću kaznu s četiri godine koju je izrekao prvostupanjski sud (Kazneni sud u Mostaru) na pet godina i šest mjeseci zatvora. Slučaj je bio rijedak primjer drugostupanjskog suda koji je koristio svoje ovlasti da poveća kaznu koju je izrekao prvostupanjski sud.
U srpnju je Žalbeno vijeće Suda BiH osudilo Duška Vujičića i Duška Maskimovića za ratne zločine protiv civila na šest godina, odnosno godinu i pol zatvora.
Sud je proglasio Vujičića i Maskimovića krivima za nečovječno postupanje s nesrpskim civilima u Kotor Varoši, gdje su služili kao policajci između lipnja i studenog 1992. Sud je oslobodio trećeg optuženika, Savu Tepića.
Sloboda medija
Zakon je predviđao slobodu izražavanja, uključujući i djelatnike u medijima, ali vlada je slabo poštovala ovo pravo. Tijekom godine, građani su se suočavali s kontinuiranim naporima da se ograniči sloboda izražavanja i medija.
U Republici Srpskoj novinari su nastavili prosvjedovati protiv izmjena zakona iz listopada 2023. kojim je kriminalizirana kleveta, a za koji su nevladine organizacije (NVO) i novinari izjavili kako nije u skladu s europskim i međunarodnim standardima slobode medija.
Zakon je zabranjivao izražavanje koje je izazivalo rasnu, etničku ili druge oblike netolerancije, uključujući ‘govor mržnje’, ali vlasti su samo povremeno provodile ta ograničenja i nikada u svezi s online medijima.
Dana 29. travnja Državno tužiteljstvo podiglo je optužnicu protiv predsjednika proruske nevladine organizacije ‘Istočna alternativa’, Vojina Pavlovića, kojeg se optužuje za poricanje genocida, navodeći da je “poticao etničku, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netoleranciju”. Optužbe su se odnosile na Pavlovićevo javno izlaganje plakata koji negiraju genocid u Srebrenici i Bratuncu tijekom godišnjeg obilježavanja genocida u Srebrenici u srpnju 2023.
Pavlović je prethodno optužen 30. siječnja za govor mržnje i veličanje ratnih zločinaca.
Brojniji napadi na novinare
Prema podacima Udruge BH novinari, zastrašivanje, uznemiravanje, politički pritisak i prijetnje, uključujući prijetnje smrću, protiv novinara i medija povećani su u usporedbi s 2023. godine. Organizacija je izvijestila o porastu i političkog pritiska i verbalnih napada usmjerenih na novinare i medije općenito od strane
političara i javnih dužnosnika.
Od srpnja, Besplatna linija za pomoć medijima zabilježila je 53 slučaja navodnog kršenja prava i sloboda novinara, uključujući jednu prijetnju smrću. BH novinari navode da policija i pravosuđe nisu poduzeli dovoljno mjera za zaštitu slobode izražavanja i sigurnost novinara i procjenjuju da je samo 25 posto prijavljenih slučajeva prijetnji novinarima prijavljeno pravosuđu i policiji.
Kako navode BH novinari, članovi pravosuđa također su se suočili s političkim pritiskom da ne gone one koji su prijetili novinarima; mnoge osobe koje su upućivale prijetnje bili su javni dužnosnici i političari,
Napadi i pritisci na medije i novinare
U lipnju je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik javno optužio televizijsku postaju BNTV sa sjedištem u Bijeljini da je “izdajnički medij” koji se bavi propagandnom kampanjom protiv njega i njegove obitelji zbog svojih izvješća u kojima se tvrdi da su Dodik i njegova obitelj iznudili više od milijardu KM (540 milijuna dolara) iz javnih sredstava. Ove su izjave izazvale široku osudu međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija koje se zalažu za slobodu tiska i prava novinara.
Bilo je slučajeva u kojima su javni dužnosnici ometali rad novinara. Neki su mediji izvijestili kako su se suočili s financijskim i političkim pritiskom političara i političkih stranaka na uredničke odluke i sadržaj medija te su tvrdili da su porezne vlasti koristile neopravdane revizije kako bi ih kaznile zbog nepoštivanja propisa.
Aktivisti su pretpostavili da su te vlasti djelovale pod uputama vladajućih političkih stranaka kako bi koristile revizije i navode o utaji poreza kako bi zastrašile i cenzurirale medije.
U veljači su BH novirati osudili komentare ministra vanjskih poslova BiH i predsjednika stranke Narod i pravda (NiP) Elemedina Konakovića. On je tijekom konferencije za novinare sugerirao da bi javni emiteri u BiH i Federaciji, FTV i Bosanskohercegovačka radiotelevizija (BHRT), mogli riješiti svoje dugoročne financijske probleme ako bi Uprava emitera bi „radila prema diktatu“ politike vladajuće koalicije. Nevladine organizacije koje prate slobodu medija okarakterizirale su izjavu kao priznanje namjere političkog utjecaja na medijsko okruženje. Linija za pomoć slobodnim medijima registrirala je ovo kao slučaj političkog pritiska na medije.
Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) BiH koja je regulira tržište audiovizualnih medija, nije imala punu financijsku i političku neovisnost.
Lokalni analitičari nastavili su upozoravati da glavni ravnatelj RAK-a djeluje pod političkim utjecajem. Mandat članova Vijeća RAK-a istekao je krajem 2017., ali imenovanja za nove članove Vijeća RAK-e ostala su neriješena na kraju godine.
Mandat glavnog ravnatelja RAK-a istekao je u srpnju, a pozicija je ostala upražnjena na kraju godine. Nevladine organizacije za slobodu medija upozorile su da je pozicija glavnog ravnatelja RAK-a podložna značajnom političkom pritisku.
Više političkih stranaka i vladinih institucija pokušalo je utjecati na uredničke politike i medijski sadržaj pravnim i financijskim mjerama te izravnim političkim pritiskom. Kao rezultat toga, neki mediji prakticirali su autocenzuru. Vladine institucije ograničile su pristup informacijama o slučajevima korupcije u kojima se tvrdilo o nepravilnoj upotrebi javnih sredstava i stranih ulaganja.
Vlasti na svim razinama dosljedno su odbijale otkriti informacije o koncesijskim ugovorima i sporazumima sa stranim investitorima, posebno tvrtkama povezanim s njima, u vlasništvu od strane ili pod kontrolom Narodne Republike Kine.
Transparency International BiH poduzeo je pravne mjere u nekoliko slučajeva, ali je izvijestio da su vlasti odbile u potpunosti otkriti sadržaj određenih ugovora čak i kada im je to naložio sud.
Mediji koji kritiziraju vladajuće stranke tvrdili su da se suočavaju s poteškoćama u dobivanju nekih poslovnih ugovora, posebno od oglašivača.
Prema nevladinim organizacijama usmjerenima na slobodu medija, Zakon o slobodi pristupa informacijama, usvojen u kolovozu 2023., ograničio je pristup informacijama od javnog interesa zbog dugog popisa iznimki koje javne vlasti mogu koristiti za odbijanje objavljivanja podataka, dodajući nove prepreke za novinare i
potkopavajući transparentnost.
Novi zakon nije predvidio neovisno tijelo za nadzor provedbe zakona, slabeći pristup javnim informacijama. BH novinari izvijestili je kako je Ministarstvo pravosuđa
BiH uglavnom ignoriralo komentare i preporuke Europske komisije za stvaranje novog neovisnog tijela za nadzor provedbe zakona.
Napori za očuvanje neovisnosti medija
Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH (VSTV BiH) uspostavilo je oko 30 „kontaktnih točaka“ u tužiteljstvima i policijskim postajama između studenog 2023. i svibnja. Ove određene osobe bile su odgovorne za evidentiranje slučajeva prijetnji novinarima, pokretanje hitnih postupaka istrage i vođenje evidencije o napadima.
Prava radnika – Sloboda udruživanja i kolektivnog pregovaranja – bez adekvatne zaštite radnika
Zakoni o radu Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta predviđali su pravo radnika na osnivanje i pridruživanje neovisnim sindikatima, kolektivno pregovaranje i provođenje legalnih štrajkova. Poslodavci u privatnom sektoru nisu uvijek poštovali ta prava, a sindikati javnog sektora bili su općenito jači i postizali su bolje rezultate.
Zakon je zabranjivao diskriminaciju protiv sindikata, ali nije adekvatno provodio te zaštite. Inspektorati rada i sudovi nisu učinkovito rješavali pritužbe zaposlenika na diskriminaciju protiv sindikata. Članovi sindikata smatrali su da su neke sindikalne vođe kooptirane od strane tvrtki i političara te da su njihovi vođe uglavnom štitili vlastite privilegije.
Zakon je propisivao vraćanje otpuštenih radnika na posao u slučajevima kada postoje dokazi o diskriminaciji, bilo zbog sindikalne aktivnosti ili drugih razloga. Zakoni na razini entiteta u Federaciji i Republiki Srpskoj zabranjivali su otpuštanje sindikalnih vođa bez prethodnog odobrenja njihovih ministarstava rada, dok je zakon o radu Brčko Distrikta sprječavao poslodavce da otpuštaju sindikalne vođe bez prethodnog pristanka sindikata.
Zakon u oba entiteta i Distriktu Brčko predviđao je pravo na štrajk. Zakon u Federaciji sadržavao je opterećujuće uvjete za radnike koji su željeli štrajkati. Na primjer, sindikatima nije bilo dopušteno najaviti štrajk bez prethodnog dogovora s poslodavcem o tome koje će „bitno“ osoblje ostati na poslu.
Vlada nije učinkovito provodila zakone koji štite slobodu udruživanja, kolektivno pregovaranje i pravo radnika na štrajk. Vlasti nisu uvele sankcije protiv poslodavaca koji su sprječavali radnike u organiziranju. Inspektori su davali nizak prioritet kršenjima radničkih prava. Neki sindikati izvijestili su da su poslodavci prijetili zaposlenicima otpuštanjem ako se učlane u sindikat, a u nekim slučajevima otpuštali su sindikalne vođe zbog njihovih aktivnosti. Kazne za kršenje radničkih prava bile su manje od kazni za slična kršenja građanskih prava i rijetko su se primjenjivale.
Sudski postupci bili su podložni dugim odgodama i žalbama. Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata.
Tijekom godine nekoliko sindikata organiziralo je sporadične štrajkove u oba entiteta zbog neisplaćenih plaća i doprinosa na plaće, što je na kraju rezultiralo kolektivnim ugovorima s vladom. Ipak, zakon nije dopuštao zaposlenicima štrajk prije završetka zakonski propisanog postupka mirenja. Ovo, i druge komplicirane pravne odredbe koje reguliraju način organiziranja i provođenja štrajka, učinkovito su omogućile poslodavcima sprjećavanje štrajkove.
U kolovozu je sudskom presudom riješen dugogodišnji spor oko vodstva u neovisnim sindikatim u Federaciji, ali od studenog tripartitni dijalog nije bio uspostavljen.
MN: Zakoni o plaćama i radnom vremenu
Zakoni na razini entiteta predviđali su minimalnu plaću u svim sektorima i sprječavali kolektivne ugovore koji utvrđuju plaće ispod propisanog minimalca; minimalna plaća bila je iznad službene razine siromaštva. Brčko Distrikt nije imao vlastitu minimalnu plaću.
Federacija nije imala odredbu o plaćanju prekovremenog rada. Zaposlenici su mogli birati koje će praznike obilježavati ovisno o etničkoj ili vjerskoj pripadnosti.
U ožujku je Federacija izmijenila svoj Zakon o radu kako bi studentima omogućila legalni rad do 180 dana godišnje.
Sigurnost i zdravlje na radu – ozljede najviše zbog neprovođenja zaštite i nedovoljne osposobljenosti
Federacija i Republika Srpska utvrdile su obvezne standarde sigurnosti i zdravlja na radu (OSH) koji su bili prikladni za glavne industrije. Ta su se prava proširila na sve službene (tj. registrirane) radnike, uključujući radnike migrante i privremene radnike. Zaposlenici u određenim industrijama posebno prerada metala i čelika, rudarstvo ugljena i građevinarstvo, često su radili u opasnim uvjetima.
Prema službenom izvješću inspektorata, najčešći nedostaci utvrđeni u tim sektorima uključivali su provedbu mjera zaštite na radu i preventivnih mjera, osposobljavanje radnika za sigurno radno okruženje i redovito testiranje opreme i alata.
Vlade u oba entiteta bile su obvezne, putem nadležnih inspektorata, odgovoriti na pritužbe radnika u vezi sa zaštitom na radu, ali to se nije uvijek događalo. Entitetske vlade uložile su samo ograničene i neadekvatne napore za poboljšanje sigurnosti i zdravlja na radu u državnim rudnicima ugljena.
Najveći broj ozljeda na radu u 2023. godini dogodio se u građevinarstvu i proizvodnji metala. Ove ozljede uglavnom su bile rezultat neprovedbe propisanih mjera zaštite na radu, nedovoljne osposobljenosti radnika, nekorištenja osobne zaštitne opreme i neprimjene sigurnosnih odredbi tehničkih propisa.
Inspektorati oba entiteta su 2023. godine prijavili 421 kršenje zaštite na radu (345 u Federaciji i 76 u Republici Srpskoj), uključujući nekoliko industrijskih nesreća koje su dovele do smrti ili teških ozljeda.
Vlasti nisu provodile zakone o minimalnoj plaći, prekovremenom radu ili zaštiti na radu
Vlasti u oba entiteta nisu učinkovito provodile zakone o minimalnoj plaći, prekovremenom radu ili zaštiti na radu.
Inspektorati u entitetima, Distriktu Brčko i Županije su bili odgovorni za provedbu zakona o radu u formalnom gospodarstvu, dok su postojali odvojeni inspektorati za državne službenike i registrirane udruge.
Porezne institucije bile su odgovorne za provedbu zakona o plaćama, radnom vremenu i sigurnosti na radu. Kazne za prekršaje bile su sukladne onima za slična kaznena djela, ali su se samo ponekad primjenjivale protiv prekršitelja.
Vladini dužnosnici izvijestili su da je broj inspektora rada bio dovoljan za provedbu usklađenosti. Inspektori su imali ovlasti provoditi nenajavljene inspekcije i pokretati sankcije. Vlasti su malo učinile kako bi provele propise o radnom vremenu, dnevnom i tjednom odmoru ili godišnjem dopustu.
Prema neformalnim procjenama, otprilike 40 posto radne snage bilo je neregistrirano i radilo je u neformalnom gospodarstvu. Radnici u neformalnom sektoru nisu bili obuhvaćeni zakonima o plaćama, radnom vremenu ili sigurnosti na radu. Nije postojala službena socijalna zaštita za radnike u neformalnom gospodarstvu.
Ti se radnici nisu mogli ukloniti iz situacija koje su ugrožavale njihovo zdravlje ili sigurnost bez ugrožavanja njihovog zaposlenja.
Zaštita djece – raste broj dječjih brakova u romskoj populaciji – tužitelji bez reakcije jer se radi o “romskim običajima”
Zakonska minimalna dob za brak bila je 18 godina ili čak 16 godina uz roditeljski pristanak i odobrenje suda. U određenim romskim zajednicama djevojčice su se udavale u dobi između 12 i 14 godina. Romski aktivisti za ljudska prava izvijestili su da broj dječjih brakova raste svake godine.
Aktivisti za dječja prava i borbu protiv trgovine ljudima primijetili su da su tužitelji često oklijevali istražiti i procesuirati prisilne brakove u koje su uključeni maloljetnici Roma, pripisujući to romskim običajima.
U siječnju je Institucija ombudsmana za prava djece u Bosni i Hercegovini izdala Posebno izvješće o maloljetničkim brakovima, ističući da su, unatoč pravnim okvirima, prisilni dječji brakovi značajan problem, često povezan s trgovinom ljudima i iskorištavanjem, a posebno pogađa ranjive skupine poput romske zajednice.
Zaštita izbjeglica
Vlada je surađivala s Uredom visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i druge humanitarne organizacije za pružanje zaštite i pomoći izbjeglicama.
U kolovozu je Ministarstvo sigurnosti i službe za poslove stranaca BiH preuzelo punu operativnu kontrolu nad Privremenim prihvatnim centrima smještenim u Lipi, blizu Bihaća, i u Blažuju, Kanton Sarajevo.
Zakon je predviđao odobravanje azila ili statusa izbjeglice. Zapreke u osiguravanju učinkovitog pristupa azilu i dalje su postojale. Ministarstvo sigurnosti i službe za poslove stranaca BiH izdalo je Potvrdu o namjeri traženja azila (AISA), prvi korak u postupku azila, većini osoba koje ilegalno dolaze u zemlju, bez obzira na to jesu li namjeravale tražiti azil u BiH ili putovati dalje. Tražitelji azila morali su ispuniti AISA prije registracije svoje prisutnosti u BiH.
Budući da Sektor za azil Ministarstva sigurnosti nije održavao javni objekt za prijem i registraciju tražitelja azila, tražitelji azila morali su registrirati svoje zahtjeve na vlastitu inicijativu i morali su čekati formalni poziv da to učine. To je stvorilo zaostatak u slučajevima koji su čekali na registraciju i intervju.
U srpnju je bilo 162 tražitelja azila s zahtjevima koji su čekali obradu i konačnu odluku. Tražitelji azila koji su bili na čekanju u BiH dulje vrijeme, ali nisu ispunjavali uvjete za radnu dozvolu, ponekad su pribjegavali prosjačenju ili ilegalnim aktivnostima.
Prosječno vrijeme obrade od registracije do prvostupanjske odluke premašilo je šestomjesečni maksimum propisan Zakonom o azilu. Ipak, vrijeme obrade smanjilo se za gotovo trećinu u usporedbi s prethodnim godinama.
Ministarstvo sigurnosti i službe za poslove stranaca BiH primijetilo je dramatičan porast zahtjeva za azil tijekom godine. Do srpnja, agencija je registrirala zahtjeve od 127 osoba, što je 65 posto više nego u istom razdoblju 2023. Većina novih zahtjeva bila je od sirijskih, palestinskih i turskih državljana.
Do srpnja, 141 tražitelj azila čekao je intervjue za određivanje statusa izbjeglice, od kojih je više od 40 posto čekalo više od šest mjeseci.
UNHCR je u ožujku izvijestio da, iako je BiH poboljšala svoj postupak dobivanja azila u usporedbi s prethodnim godinama, vlasti BiH i dalje uvelike ovise o supsidijarnoj zaštiti, a ne o azilu ili statusu izbjeglice.
Do srpnja, vlasti BiH dodijelile su status izbjeglice samo dvjema osobama. Sve ostale osobe, prvenstveno iz Rusije i Palestinskih teritorija, dobile su status supsidijarne zaštite. Sud BiH razmatrao je žalbe na azil samo putem pisanog postupka i nije nudio mogućnost osobnog saslušanja. Osim toga, sud nije koristio svoju nadležnost kao žalbeni sud za procjenu osnovanosti zahtjeva za azil, već je presuđivao isključivo na proceduralnim osnovama. Sud BiH obično je vraćao predmete prvostupanjskom sudu, koji je obično potvrđivao početna odluka.
U studenom 2023. Vijeće ministara donijelo je odluku kojom se dopušta ulazak u Bosnu i Hercegovinu palestinskim evakuiranim osobama iz Gaze koje mogu dokazati da su
rođaci građana Bosne i Hercegovine. Nakon prioritetnih registracija i intervjua za utvrđivanje statusa izbjeglice u travnju, vlasti Bosne i Hercegovine počele su dodjeljivati
tim evakuiranim osobama supsidijarnu zaštitu umjesto statusa izbjeglice. UNHCR izrazio je zabrinutost u vezi s ovom odlukom, pozivajući se na Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. godine, a koja je ukazivala na to da su te evakuirane osobe trebale imati pravo na status izbjeglice.
Vladin sustav besplatne pravne pomoći za tražitelje azila nije mogao u potpunosti odgovoriti na potrebe tražitelja azila zbog nedovoljnog financiranja, osoblja i obuke osoblja. Zakon o azilu zahtijevao je dodjelu statusa azila prije nego što su tražitelji azila iz Bosne i Hercegovine stekli pravo na besplatnu pravnu
pomoć. Postojeći okvir besplatne pravne pomoći, koji je obuhvaćao zakonodavstvo na državnoj, entitetskoj i kantonalnoj razini, nije uključivao sve ranjive pojedince kao korisnike besplatne pravne pomoći.
Nevladine organizacije registrirane za pružanje besplatne pravne pomoći bile su jedina opcija za većinu tražitelja azila. U ožujku je Unsko-sanski kanton izmijenio Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kako bi omogućio tražiteljima azila, osobama pod međunarodnom zaštitom, osobama bez državljanstva i osobama kojima prijeti apatridija da koriste besplatnu pravnu pomoć.
Antisemitizam i poticanje na antisemitizam
Židovska zajednica u zemlji prijavila je manje od 900 članova. Židovska zajednica prijavila je antisemitski incident 6. lipnja, kada je nepoznati počinitelj nacrtao svastiku na zidu pored ulaznih vrata stana u kojem je živjela židovska obitelj u općini Novo Sarajevo.
Policija je istražila incident, ali do listopada nije identificirala počinitelja. Židovska zajednica također je prijavila online antisemitsko
uznemiravanje.
/Republika/
