Top tema rasprava u znanstvenim krugovima je mogućnost da su znanstvenici možda prvi put “vidjeli” tamnu materiju zahvaljujući NASA-inom svemirskom gama-zračnom teleskopu Fermi. Ako je to slučaj, to bi označilo prvo izravno otkrivanje najmisterioznije tvari u svemiru. Ove tvrdnje iznosi tim istraživača, predvođen Tomonori Totanijem s Odjela za astronomiju Sveučilišta u Tokiju, čije je istraživanje objavljeno je u utorak, 25. studenog, u časopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics
Teoriju o tamnoj materiji postavio je 1933. godine astronom Fritz Zwicky, koji je otkrio da vidljive galaksije skupa Coma nemaju potreban gravitacijski utjecaj koji bi spriječio raspadanje ovog skupa. Zatim su 1970-ih astronom Vera Rubin i kolege otkrili da se vanjski rubovi spiralnih galaksija okreću istom brzinom kao i njihova središta, što bi bilo moguće samo ako glavna količina mase u tim galaksijama nije koncentrirana u njihovim središtima, već šire raspršena. Sve to nisu bila izravna opažanja tamne materije, već zaključci napravljeni korištenjem interakcija tamne materije s gravitacijom, kao i utjecaja koji gravitacija tada ima na običnu materiju i svjetlost. Ipak, zbog ovih otkrića, astronomi su od tada izračunali da su sve velike galaksije ugrađene unutar golemih haloa tamne materije koji se šire daleko izvan granica vidljive materije u galaksijama (poput galaktičkih haloa zvijezda).
Znanstvena zajednica procjenjuje da čestice ove tajanstvene tvari sada premašuju čestice koje čine svakodnevnu materiju u omjeru pet prema jedan. To znači da sve što vidimo oko sebe na dnevnoj bazi – zvijezde, planeti, mjeseci, naša tijela, okoliš i tako dalje – čini samo 15% materije u svemiru, a tamna materija čini preostalih 85%. Misteriju tamne materije doprinosi činjenica da, budući da tako slabo ili uopće ne interagira s elektromagnetskim zračenjem, ne emitira, ne apsorbira niti reflektira svjetlost. Stoga je učinkovito nevidljiva u svim valnim duljinama svjetlosti – ili smo barem mislili da jest.
No znanstvenici su isticali kako postoji jedna mogućnost koja bi rezultirala time da tamna materija proizvodi svjetlost. Ako se čestice tamne materije “anihiliraju” kada se susretnu i međusobno djeluju, slično kao što to čine materija i njezin pandan antimaterija, tada bi to trebalo, smatraju znanstvenici, proizvesti pljusak čestica, uključujući fotone gama zraka koje, iako su nevidljive našim očima, mogu “vidjeti” osjetljivi svemirski teleskopi za gama zrake. Jedna od predloženih “samoanihilirajućih” čestica za koje se teoretizira da čine tamnu materiju su takozvane “slabo interagirajuće masivne čestice” ili “WIMPS “.
