Posljednja dešavanja na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja se ogledaju u vjerovatno privremenoj promjeni većine, kulminacija su prethodnih procesa u kojima je ključnu ulogu imala izmjena delegata u korist PDP-a.
Odmah nakon što je Nenad Vuković sjeo u Dom naroda umjesto SNSD-ove Snježane Novaković Bursać s kojom je Dodik izgubio kontrolni paket, otvorio se prostor za kreiranje nove većine u tom domu. Dobro planiranje i još jedna ruka Ilije Cvitanovića (HDZ 1990) je u nekoliko tjedana dovela do preuzimanja kontrole u Domu naroda, kao i u važnim parlamentarnim komisijama.
Opća i entitetska većina testirane su na izmjenama članova pojedinih komisija. Prije potvrđivanja dnevnog reda, Vuković je zatražio da se uvrste izmjene u komisijama na način da Vuković zamijeni Snježanu Novaković Bursać u komisijama u kojima je ona bila, ali su Vuković i Želimir Nešković (SDS) predložili i izbacivanje SNSD-a iz važne Komisije za koordinaciju i Komisije za nadzor nad radom OSA-e.
Ovaj prijedlog je prihvaćen na dnevni red, a zatim i izglasan glasovima: Džemala Smajića, Dženana Đonlagića, Šefika Džaferovića i Safeta Softića iz Kluba Bošnjaka, Ilije Cvitanovića i Zlatka Miletića iz Kluba Hrvata te Želimira Neškovića i Nenada Vukovića iz Kluba Srba.
Glasanjem su utvrdili da imaju opću (osam glasova), a i entitetsku (dva glasa) većinu u prvom čitanju, što znači da situacija u Domu naroda postaje mnogo tjesnija. Koalicija na državnom nivou će zbog toga sada morati biti mnogo pažljivija u procesima i prema opoziciji i njihovim prijedlozima.
Vuković je agens promjena koje su Cvitanovića bacile između dvije vatre
Vuković je dolaskom u Klub Srba onemogućio Dodika da upravlja procesima u Domu naroda, ali je i “digao cijenu” Iliji Cvitanoviću, čija je dosadašnja pozicija prilikom glasanja uglavnom bila na strani državne koalicije, iako ne čini tu većinu i nije u najboljim odnosima s Draganom Čovićem, liderom HDZ-a.
Od daljeg odnosa Cvitanovića će jednim dijelom zavisiti i budućnost ovog doma i funkcionisanja parlamenta, stoga je očekivano da Cvitanović sada trpi velike pritiske – kako od Čovića, tako i od međunarodne zajednice koja više ne krije kritike s liderom HDZ-a zbog južne interkonekcije.
“Na klackalici sedam protiv sedam, Ilija Cvitanović je vaga koja će na pojedinim točkama pretezati tamo ili ovamo. Do koje mjere je Ilija Cvitanović spreman ići, to treba on da kaže”, rekao je nakon sjednice SDA-ov delegat Safet Softić.
Iz ovakve izjave se može jasno vidjeti da većina, koja je izmijenila komisiju u Domu naroda, ne računa nužno na Cvitanovića u nekoj budućoj situaciji, ali da svakako polažu nade u to.
Očigledno je da Dodik i SNSD imaju problem gubitkom četvrtog delegata u ovom domu, s obzirom na to da s njim gube i mogućnost da kroz Dom naroda usvoje određene prijedloge o kojima ne postoji dogovor koalicije. No, ukoliko bi i Cvitanović sigurnije “ušao u igru”, izgubili bi i mogućnost obaranja prijedloga koji im se ne sviđaju. Dodiku i Čoviću za blokadu inicijativa ojačane opozicije, kao sigurne bi ostale dvije opcije – povlačenje vitalnog nacionalnog interesa i obaranje kvoruma.
Šta dalje i kakva je situacija u Predstavničkom domu i s Vijećem ministara?
Najverovatniji naredni potez četiri delegata iz bošnjačkog kluba, dva iz srpskog i dva iz hrvatskog, prema nezvaničnim informacijama Klix.ba, mogla bi biti potencijalna smjena članova Kolegija Doma naroda, prema kojem bi na poziciju predsjedavajućeg Dragana Čovića došao Ilija Cvitanović, što je glas koji se mogao čuti i ranije, a na Špirićevoj poziciji bi bili Nešković ili Vuković. S tim da su dosadašnje sjednice pokazale da Nešković ima problem s podrškom svoje partije u svim segmentima, ali mu ta podrška za ove procese nije toliko ni potrebna, osim ukoliko bi pokušali napraviti većinu i u Predstavničkom domu.
Također, treba imati na umu da Cvitanović u Vladi FBiH ima jednog svog ministra pa će njegovo postupanje u državnom Domu naroda izvjesno biti vezano i za očuvanje te pozicije.
Ne bi bilo nemoguće ni da SDA sa partnerima, SDS i PDP te Čovićeva opozicija “isprobaju većinu” i u drugom domu, odnosno da na određenom pitanju testiraju koliko ruku imaju, baš kao što su to uspješno testirali u Domu naroda izborom novih članova komisije.
Pitanje je koliko bi to bilo uspješno. Prema trenutnoj računici, čini se da im u Predstavničkom domu nedostaju otprilike 2-3 ruke za većinu, s tim da je na pojedinim pitanjima sasvim izvjesno da je mogu imati – Sjetimo se primjera kada je zamalo smijenjen SNSD-ov ministar Nenad Nešić. No, u konačnici postavlja se pitanje da li opozicija na državnom nivou uopće ima interes da dvije godine do izbora ulazi u priču o promjeni vlasti.
Bez obzira na to da li je trenutna opozicija napravila plan i za Predstavnički dom i da li mogu očekivati da će imati većinu u Domu naroda i na narednim pitanjima, ne može se očekivati da će Parlamentarna skupština kvalitetno raditi u preostale dvije godine do izbora. Istina, ni do sada u parlamentarnim klupama nije bilo intenzivnog rada, a pogotovo ga ne bi bilo ukoliko bi se ispostabilo da će parlamentarci rad nastaviti s različitim većinama u dva doma PS BiH.
Promjene u Domu naroda su povukle i pitanje Vijeća ministara BiH, koje u teoriji može biti smijenjeno, međutim za takvo nešto je opoziciji potrebno mnogo rada, planiranja i lobiranja. Smajić je nakon jučerašnje sjednice odgovorio na to pitanje, kazavši da je slaba vjerovatnoća za to, ali ne isključuje mogućnost.
Scena.ba