KOLUMNA: Paučina i promaja – Američki Faust

Pristao sam, biću sve što hoće – Goran Bregović

Američki potpredsjednik JD Vance – jedan od trojice aktera najbizarnije predstave u povijesti suvremene diplomacije, kada je ukrajinskom predsjedniku Volodomiru Zelenskom u Bijeloj kući priređena sačekuša koja je izazvala zaprepaštenje diljem civiliziranog svijeta, predstava dostojne zaboravljenog ugandskog diktatora Idi Amina koji je europskim diplomatama priređivao kanibalske seanse na kojima su služili njegovi politički protivnici – objavio je post na platformi X u kojem je napisao kako su ga tijekom šetnje s trogodišnjom kćeri pratili prosvjednici uzvikujući “Slava Ukrajini”, što je, kako tvrdi, uznemirilo njegovo dijete.

Borbeni dopisnik

“Danas su me, dok sam šetao sa svojom trogodišnjom kćeri, pratili prosvjednici uzvikujući ‘Slava Ukrajini’, dok je moja kći postajala sve tjeskobnija i uplašenija. Odlučio sam razgovarati s prosvjednicima u nadi da mogu zamijeniti nekoliko minuta razgovora za to da ostave moje dijete na miru. Gotovo su svi na kraju pristali. Razgovor je uglavnom bio pristojan, ali ako proganjate trogodišnje dijete kao dio političkog prosvjeda, onda ste stvarno govno od osobe”, napisao je Vance na Xu. Tko je JD Vance? Rođen je 1984. godine u saveznoj državi Ohio. Nakon završene srednje škole u rodnom Middletownu, 2003. godine prijavio se u elitni Američki marinski korpus. Krajem 2005., raspoređen je u Iraku kao borbeni dopisnik na šest mjeseci, i to u odjel za odnose s javnošću. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta Yale 2013. godine. Vanceovo djetinjstvo obilježeno je siromaštvom i zlostavljanjem. Roditelji su mu se razveli dok je još bio dijete. Majka mu je bila ovisnica o drogama, a Vancea i njegovu sestru Lindsey odgojili su prvenstveno njegovo dijete i baka po majci. Vanceovi preci preselili su se u Ohio iz područja Apalačkog gorja u Kentuckyju. O odrastanju u siromaštvu i mentalitetu i kulturi gorštaka s Apalača govori Vanceova autobiografska knjiga “Hillbilly Elegy: A Memoir of a Family and Culture in Crisis” iz 2016. godine koja je postala bestseler New York Timesa, a koja je ujedno i zoran prikaz Vanceove političke filozofije. Po Vanceu, glavne apalačke vrijednosti su odanost i ljubav prema domovini usprkos društvenim problemima, uključujući nasilje i verbalno zlostavljanje.

Vanceova knjiga

Iako je odrastao u konzervativnoj protestantskoj obitelji, Vance je 2016. izjavio kako ozbiljno razmišlja o prelasku na katoličanstvo. Tri godine kasnije, 2019., kršten je u Katoličkoj crkvi Svete Gertrude u Cincinnatiju. Za svoga kršćanskog uzora odabrao je Aurelijana Augustina, najvećeg antičkog kršćanskog mislioca i teologa, čime se, pretpostavljam, želio predstaviti kao intelektualno superiornim u odnosu na svoje stranačke kolege. U čemu je, izgleda, uspio, jer su neki američki komentatori, pozdravivši Vanceov izbor za potsjedničkog kandidata, naveli kako je Vance zbog svoje relativne mladosti najavljivao neke bolje i intelektualno profilirane Republikanske stranke. Vanceova knjiga dosegnula je vrtoglave tiraže nakon više intervjua u kojima je Vance negativno govorio o tadašnjem predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu, bez obzira što je i sam bio republikanac. Ključni razlog široke popularnosti Vanceove knjige bila je njezina uloga u objašnjenju uspona Donalda Trumpa na vrh Republikanske stranke, odnosno u Vanceovim pokušajima da pronikne u motiv bijelih birača iz radničke klase koji su prihvatili Trumpa kao političkog vođu. U jednoj privatnoj poruci iz 2016., Vance se žestoko obrušio na Trumpa, upitavši se li Trump “cinični seronja poput Nixona” ili “američki Hitler”. Tom prilikom naveo je kako na predsjedničkim izborima nije glasao za Trumpa, već za neovisnog kandidata Evana McMullina. Nazvao je Trumpa prevarantom kojemu ljudi ništa ne znače, te da je glasače proizveo opasnim populističkim obećanjima konkretnim umjesto političkim rješenjima, pri čemu je posebno izdvojio granični zid između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika.

Rasizam u vrhu stranke

Iste je godine optužio vodstvo Republikanske stranke za promicanje rasizma, tvrdnjom kako ta stranka posljednjih tridesetak godina svoju strategiju bazira na antagoniziranju crnih i manjinskih birača. “Nažalost”, izjavio je, “to je strategija Republikanske stranke već trideset godina. Kažem to kao republikanac koji želi da stranka dobije više crnih glasača. Čini se da Trump tu strategiju podiže na višu razinu.” Odnosno da Trump svjesno, populistički koristi rasizam kao vrlo važan segment svoje političke strategije, te da je dobar dio njegovih birača privukla njegova rasna retorika jer su zapravo u biti rasisti. Svoj nagli zaokret prema političaru Donalda Trumpa objašnjavao je u više navrata. Svoju izjavu o rasizmu u vrhovima Republikanske stranke donekle je ublažio, izjavivši kako je rasizam odigrao značajnu ulogu u podršci bijele Amerike Trumpu, ali ne i najveću. Prošle godine, u jednom televizijskom intervjuu, govorio je io svojoj izjavi iz 2016. godine, kada je Trumpa usporedio s Hitlerom: “Ne bježim od toga. Bio sam skeptičan prema Donaldu Trumpu 2016., ali predsjednik Trump je bio sjajan predsjednik i promijenio je moje mišljenje. Mislim da je promijenio mišljenje mnogih Amerikanaca.”

Kritike Europi

Vanceovi vanjsko-politički stavovi u potpunosti se podudaraju s onim Trumpovim. Vance se snažno zalaže za američki izolacionizam i oštri je kritičar vojne pomoći Ukrajini, zbog čega je njegov izbor za potpredsjednika dočekan u Europskoj uniji dočekan s popriličnom dozom skepse, pogotovo zbog toga što je Vance u svojim stavovima mnogo artikuliraniji protiv Trumpa, čije izjave često djeluju iracionalno. U veljači prošle godine Vance je žestoko kritizirao liberalnog poljskog premijera Donalda Tuska zbog njegovih kritika upućenih američkoj administraciji zbog blokiranja američke pomoći Ukrajini. Također, oštro je kritizirao vodstvo Europske unije zbog uskraćivanja sredstava Mađarskoj i Poljskoj zbog “zabrinutosti za demokraciju i vladavinu prava” u tim zemljama: “Znate, Europska unija nije dala Mađarskoj obećane milijarde dolara pomoći zbog njezinih stavova o Ukrajini. Zarobila je milijardu dolara obećane pomoći prethodnoj poljskoj Vladi zbog stajališta konzervativne vlade. To nije poredak temeljen na pravilima. To je Europa koja je iz Bruxellesa i Berlina nameće liberalne imperijalističke poglede na ostatak kontinenta.” Kritizirao je i njemačku obrambenu politiku: “Njemačka vojska je slaba, a njezina energetska politika je idiotska. (…) Ponašanje Njemačke u ovom ratu je sramotno i uvredljivo je za naše glasače. Sva njihova obećanja pretvorila su se u gnojivo. Zašto američki porezni obveznici subvencioniraju idiotsku njemačku energetsku politiku i slabu obrambenu politiku? Misterij. (…) Njemačka troši Francuska vojska uključuje šest vrlo sposobnih kombiniranih naoružanih brigada… ali Bundeswehr jedva može sakupiti jednu brigadu spremnu za borbu”, izjavio je.

Kandidat za novog predsjednika

Post, spomenut na početku teksta, za bolje poznavatelje lika i djela JD Vancea ne predstavlja nikakvo iznenađenje. “Senator Vance bio je jedan od vodećih protivnika novog paketa pomoći Ukrajini prošlog proljeća i izrazio je ravnodušnost prema onome što se događa u tom ratu”, izjavio je prošle godine Michael McFaul, direktor instituta za međunarodne studije Freeman Spogli i bivši američki veleposlanik u Rusiji. U komentarima na Vanceov post javio se i notorni Elon Musk, koji je emotikonom izrazio slaganje i podršku. Međutim, pojavilo se i mnoštvo negativnih komentara: “Vau, žao mi je čuti da su neki prosvjednici išli za tobom, JD. Čito je ispravna stvar onda prekinuto dijeljenje obavještajnih podataka s Ukrajinom da Rusi mogu masakrirati ukrajinske civile iznenađeno.”; “Kakvi grozni, grozni ljudi su oni koji podržavaju Ukrajinu, žele da prestanemo umirati. Neprihvatljivo.”… Iz mnoštva komentara treba izdvojiti jedan koji na najbolji način sažima šizofrenu biografiju čovjeka koji je u samo pet-šest godina do kraja promijenio svoja etička i ideološka stajališta: “Ako lažeš kako bi politički napredovao, također si govno od osobe. Govorim o tebi, JD.” Ovaj komentar savršeno je precizno ogolio jednu faustovsku biografiju, opisavši onog banalnog, krležijanskog “izvjesnog čovjeka” koji zbog bolesnih ambicija prodaje dušu vragu. Vanceovi motivi su više nego jasni: gotovo je sigurno da će Vance u posttrumpovskoj eri, što je neka vrsta političke tradicije, postati najizgledniji kandidat za novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Scena.ba