Dana 21. rujna 1991. godine u mjestu Kaonik, općina Busovača, zaustavljen je konvoj JNA od 28 kamiona. Spomenuti kamioni su prevozili granate koje su bile “namijenjene” za prostor Sarajeva.
Prošle godine ovaj događaj uz veliku medijsku pompu obilježile su udruge, lokalni portali, stranačko izaslanstvo HDZ-a, no prošle godine je to bila IZBORNA GODINA.
Ove godine muk, nigdje nikoga, zaključiti zašto je to tako nije teško dokučiti.
Na ovu pojavu (ne)obilježavanja ovog događaja osvrnuo se na svom facebook profilu umirovljeni policajac Josip Grubešić, nekada i sam sudionik ovoga događaja.
Tekst prenosimo u cjelosti bez uredničke intervencije:
“Svaka velika,a i mala priča, počinje jednim malim zaustavljanjem. Nekada je to crveno svjetlo na semaforu,nekada rampa na pruzi,nekada zaključana vrata,a nekada konvoj naoruzanja JNA na Kaoniku.Bio je 21.9.1991 godine, JNA je još vjerovala da su njeni tenkovi,haubice,rakete bogomdani – a neki pripadnici tada nekih naroda, znamo kojih, odlučiše da pokažu da nije baš tako,iako su u to vrijeme, još mnogi pripadnici tih naroda mislili da je baš tako.
Policija, rezervna policija,pa naoružani i nenaoružani civili, zaustavili su vojni konvoj,ne da ga raznesu, nego da poruče:” Do ovdje ste stigli.Dalje ne ide.”Zaustavljanje je bilo simbolično i poslalo je poruku- jer u to vrijeme simboli su bili jedino što smo imali.Simboli i malo hrabrosti i ludosti u đepu.Nitko tada nije znao šta će se dogoditi sutra,ali svi su znali da tog dana,neće dopustiti da kolona prođe bez pitanja.
Bio je to prvi znak da se stvari mjenjaju,i Kaonik je tog početka jeseni postao granica – ne samo zemljopisna,već i mentalna.Granica između straha i prkosa,između poslušnosti i otpora,između ovo nije naš rat,i ovaj rat neće proći bez nas.Na Kaoniku su stajali sasvim obični ljudi,policajci u ispranim uniformama,rezervna policija sa starim puškama,civili s rukama u đepovima ili starom lovačkom puškom,realno spremniji na raspravu u tom momentu već rat,jer ratovati se nije imalo čime.Glavno oružje bilo je prkos i pogled koji kaže; e dosta nema dalje, i baš to je bilo najvaznije.
Možda bi danas kad kolone lažnih obećanja,svakodnevno gaze, trebalo opet simbolično stati na Kaonik i pitati: A dokle ćete ?P.S.Zapazio sam da nijedan lokalni portal nije pomenuo događaj. Ja znam zašto, znate li vi?
Niti jedna udruga se nije oglasila, iako su redovno godinama tumačili i obilježavali događaj.Ja znam zašto, znate li vi? Niti jedna organizacija mladih,starih,vladajućih koji svakodnevno se nešto zahvaljuju,i obilježavaju, polazu vijence, sjećaju se, nije se oglasila.Ja znam zašto, zna li još tko?.”
Scena.ba
