Uoči 30. obljetnice Oluje i vojnog mimohoda u Zagrebu, general Ivo Lučić još jednom se javlja kao glas razuma koji se ne da impresionirati ni mitovima ni prijetnjama. Njegova dijagnoza stanja u regiji jednostavna je: Beograd ne plaši hrvatsko naoružanje, nego hrvatska samosvijest.
„Ono što ih doista smeta nije oružje, već hrvatski ponos i zajedništvo“, kaže Lučić. Srbija, koja svake godine u kolovozu ritualno otkopava psihozu, proizvodi osjećaj ugroženosti ne zato što se Hrvatska naoružava, nego zato što se – prisjeća. I to ne stidljivo, ne s figom u džepu, nego s mimohodom, zastavom i jasnom porukom: znamo što smo branili i zašto.
Dok srpski građani ljetuju po hrvatskoj obali bez ikakvih problema, hrvatski građani u Srbiji još znaju naletjeti na „neugodnosti“. Ali ni to nije vijest. Lučić ne dramatizira – jasno razlikuje ljude od politike. Problem je politička manipulacija, mobilizacija protiv imaginarnog neprijatelja, kako bi se zatomila istina o vlastitim neuspjesima.
Hrvatska, podsjeća Lučič, baštini vojnu pobjedu. I što je najgore po njezine kritičare – pobjedu koja nije kompromitirana, koja ima svoj jasni moralni temelj. I to boli. Jer tko ima pobjedu, ima i pravo slaviti.
Vojni mimohod, kaže Lučić, nije parada tehnike – nego potvrda identiteta. Iako je tehnika danas neusporediva s onom iz 1995., bit je ista: zajedništvo, osjećaj pripadnosti, odlučnost da se brani stečeno. Teško je to prihvatiti onima koji su vlastitu državnost gradili na mitu o žrtvi, a ne na stvarnom otporu.
Kao rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“, Lučić naglašava važnost nove generacije vojnika – ne samo fizički spremnih, nego i obrazovanih, svjesnih što brane i zašto. Sveučilište povezuje teoriju i praksu, i prvi put u Hrvatskoj sigurnost postaje ozbiljno znanstveno područje, a ne tek sektor s proračunom.
Nakon godina propagande protiv hrvatske vojske – koja se sustavno vodila nakon 2000. – mladi danas, kaže Lučić, ponovno prepoznaju vrijednosti domoljublja i obrane. Vojsku više ne vide kao relikt prošlosti, nego kao jamac budućnosti.
Poruka saveznicima – i protivnicima
Mimohod ima više razina: domaću, regionalnu i međunarodnu. Saveznicima pokazuje da je Hrvatska ozbiljan i pouzdan partner. Protivnicima – da nas ne diraju. I tu nema potrebe za dodatnim tumačenjima.
Zato Lučić i zaključuje: snaga je u jedinstvu i sposobnosti zajedničkog djelovanja. Hrvatska više nije država u nastajanju, nego država u punoj funkciji, koja zna prepoznati prijetnje, ali i odgovoriti na njih – smireno, jasno i odlučno.
I to je, možda, najveći razlog zašto Oluja i dalje izaziva toliki nemir kod onih koji bi najradije da se nije dogodila.
Scena.ba
