Knjiga „Izvješća prvoga austrijskog konzula u Travniku Josepha Paula von Mittessera (1807. – 1808.)” donosi dosad neobjavljenu arhivsku građu, koja otvara novi pogled na političke interese europskih sila, svakodnevni život u Bosanskom vilajetu i položaj nemuslimanskog stanovništva.
Kako su velike europske sile promatrale Bosnu početkom 19. stoljeća, kakvi su bili njihovi politički interesi i kako je izgledao svakodnevni život stanovništva? Odgovore na ova pitanja donosi knjiga „Izvješća prvoga austrijskog konzula u Travniku Josepha Paula von Mittessera (1807. – 1808.)”, koja je predstavljena u Mostaru u sklopu Napretkova tjedna kulture.
Riječ je o dosad neobjavljenim diplomatskim izvješćima prvoga austrijskog konzula u Travniku, koja su sačuvana u austrijskim arhivima, a sada su prvi put predstavljena javnosti u cjelovitom prijevodu i stručnoj obradi. Autori knjige su prof. dr. sc. Ivica Petrović i dr. sc. Ivica Glibušić, dok je nakladnik HKD Napredak Glavna podružnica Mostar.
Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Ivica Glibušić, koji je radio povijesni uvod i analizu izvješća, istaknuo je kako ova građa predstavlja značajan doprinos razumijevanju povijesti Bosne i Hercegovine u prvoj polovici 19. stoljeća.
„Sama izvješća veliki su doprinos za razumijevanje povijesti Bosne i Hercegovine na početku 19. stoljeća. U to vrijeme u Europi su se dogodile velike promjene. Nakon Francuske revolucije došlo je do velikih ratova i sudara interesa četiri velika carstva na ovim prostorima – Osmanskog, Francuskog, Austrijskog i Ruskog”, kazao je Glibušić.
Prema njegovim riječima, izvješća austrijskog konzula omogućuju bolje razumijevanje interesa tih velikih europskih država, ali i donose vrijedan prikaz života ljudi u tadašnjoj Bosni.
“Konzul u izvješćima jasno navodi način života u Bosanskom ejaletu, svakodnevni život običnih ljudi, djelovanje osmanskih vlasti i druge okolnosti. To nam je u istraživanjima jako bitno jer konačno imamo izvornu građu koja je u potpunosti prevedena”, istaknuo je Glibušić.
Dodao je kako će knjiga biti nezaobilazan dokument za povjesničare koji se budu bavili poviješću Bosne i Hercegovine u prvoj polovici 19. stoljeća.
Arhivska građa koja tek treba biti istražena
Glibušić je upozorio kako je velik dio povijesne dokumentacije o Bosni i Hercegovini i dalje raspršen po arhivima u Beču, Budimpešti, Istanbulu i drugim europskim i svjetskim središtima. Dio te građe još nije preveden, a dio se, kako je istaknuo, koristi selektivno, što može dovesti do nepotpunih ili iskrivljenih tumačenja povijesnih događaja.
“Što se tiče povijesti Bosne i Hercegovine, možemo reći da je ovo prostor koji tek treba istražiti. Velik dio arhivske građe koja se nalazi u Beču, Budimpešti ili nekim drugim arhivima Osmanskog Carstva iz tog vremena nije preveden i selektivno se koristi. To dovodi do iskrivljavanja određenih povijesnih činjenica”, upozorio je.
Zbog toga smatra kako je potrebno sustavnije raditi na prevođenju i istraživanju izvorne dokumentacije kako bi javnost, ali i istraživači, dobili cjelovitiju sliku povijesnih prilika.
“Neophodno je što više prevoditi i istraživati kako bi čitateljstvo, odnosno svi oni koji su zainteresirani za povijest, imali pravu sliku tog vremena na ovim našim prostorima”, poručio je.
Posebnu važnost izvješća vidi i u činjenici da nastaju prije velikih reformi u Osmanskom Carstvu. Upravo zbog toga dokumenti pružaju uvid u tadašnji položaj Katoličke crkve i drugog nemuslimanskog stanovništva u Bosanskom ejaletu, odnosno u društvene i pravne okolnosti koje su prethodile reformskim promjenama.
Dubrovnik kao dio šireg geopolitičkog nadmetanja
Glibušić se osvrnuo i na šire europske okolnosti toga vremena, među kojima su Napoleonovi ratovi, nestanak Mletačke Republike i ukidanje Dubrovačke Republike. Posebno je izdvojio ruske planove za političko preuređenje prostora istočne Hercegovine, Crne Gore i Dubrovnika.
Kako je pojasnio, Rusko Carstvo imalo je projekt uspostave države koja bi obuhvaćala Crnu Goru, istočnu Hercegovinu i područje Dubrovačke Republike, s Dubrovnikom kao prijestolnicom. Taj primjer, smatra, pokazuje koliko su se interesi velikih sila prelamali preko prostora današnje Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.
“To je trajalo do Napoleonova napada na Rusiju. Crnogorci su tada shvatili da od te ideje neće biti ništa i da će se o budućnosti ovih krajeva ipak odlučivati u većim europskim centrima, kao što su Beč i Berlin”, kazao je Glibušić.
Upravo u tim povijesnim okolnostima vidi i jedan od razloga zbog kojih su teritorij i nasljeđe Dubrovačke Republike tijekom posljednja dva stoljeća bili predmet različitih političkih interpretacija i svojatanja.
“Da bismo razumjeli današnju politiku velikih sila na ovom prostoru, moramo se vratiti stoljeće unatrag jer je sve to povezano”, istaknuo je.
Petrović: „Arhivski rad je zahtjevan, ali meni izazovan”
Drugi autor knjige, profesor germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Ivica Petrović, proveo je istraživanje u arhivima u Beču, gdje je pronašao i obradio izvješća austrijskog konzula Josepha Paula von Mittessera.
Govoreći o arhivskom radu, istaknuo je kako je riječ o zahtjevnom procesu, ali i istraživačkom izazovu koji ga je motivirao od samog početka. Poseban poticaj bila mu je Andrićeva „Travnička hronika” i želja da sazna tko je bio konzul koji se pojavljuje u književnom djelu, što je radio i kakvu je ulogu imao u tadašnjoj Bosni.
“Arhivski rad je uvijek jedan poseban, zahtjevan rad. Međutim, meni je to dosta izazovno, a ja volim izazove. Nije mi bio problem otići u Beč, sjediti u arhivima i kopati po registraturama i kartonima. Motivirala me nekako Andrićeva ‘Travnička hronika’ i taj travnički konzul. Htio sam vidjeti tko je taj čovjek, što je radio i kako je radio”, kazao je Petrović.
Dodao je kako je za sada uspio obraditi i prevesti prvu godinu konzulova rada, odnosno izvješća iz razdoblja od 1807. do 1808. godine, a nada se kako će, uz osiguravanje potrebnih financijskih sredstava, istraživanje moći nastaviti.
Poseban izazov predstavljali su rukopisi pisani starim pismom koje se danas više ne koristi, zbog čega je prije samog prevođenja bilo potrebno svladati način njihova pisanja i čitanja.
“Samo prevođenje trajalo je sigurno godinu dana. Najveći problem bio je to što je riječ o rukopisima, starom rukopisu koji se danas više ne koristi. Najprije sam morao naučiti rukopis, zatim sve prepisivati i transformirati, pa tek onda prevoditi. Sveukupno je to trajalo možda dvije godine za ovu jednu godinu izvješća koju sam uspio obraditi”, pojasnio je Petrović.
“Ako ne poznajemo prošlost, teško možemo razumjeti sadašnje odnose”
Petrović smatra kako su arhivska istraživanja jedan od ključnih preduvjeta ozbiljnog proučavanja nacionalne kulturne i povijesne baštine te da bi institucije u Bosni i Hercegovini trebale više ulagati u takve projekte.
“Ne mislim da je to jednostavno neizbježan dio svakog ozbiljnog istraživanja i hvala Bogu da su dokumenti sačuvani po raznoraznim arhivima. Nadam se da će i ova država mnogo više ulagati u ovu vrstu istraživanja. Po mom mišljenju, to je naša nacionalna kulturna povijest, kojoj se ne pridaje dovoljno pozornosti”, rekao je.
Naglasio je kako arhivska građa nije važna samo za rekonstrukciju povijesnih događaja nego i za razumijevanje suvremenih društvenih i političkih odnosa.
“To su vrlo važni ključevi za razumijevanje naše sadašnjosti i budućnosti. Jer ako ne poznajemo našu prošlost i ono što je bilo, teško možemo razumjeti sadašnje odnose”, zaključio je Petrović.
Objavljivanje knjige predstavlja važan doprinos dostupnosti izvorne dokumentacije o Bosni početkom 19. stoljeća, razdoblju obilježenom velikim europskim političkim i vojnim promjenama, slabljenjem pojedinih carstava i preoblikovanjem odnosa na prostoru jugoistočne Europe.
Predstavljanje je održano u Maloj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u sklopu sedmog Napretkova tjedna kulture, koji organizira HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. Događaj je ujedno bio i dio obilježavanja 36. obljetnice obnove rada Napretka u Mostaru.
Scena.ba
