Na današnji dan, 8. kolovoza 1925. godine, rođen je Alija Izetbegović, jedna od najvažnijih, ali i najčešće osporavanih političkih ličnosti u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.
Izetbegović je tijekom života prošao put od pripadnika muslimanskog intelektualnog kruga i političkog zatvorenika u socijalističkoj Jugoslaviji, preko osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), do predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine tijekom rata te člana poslijeratnog Predsjedništva BiH.
Njegova politička ostavština i danas je predmet bitno različitih tumačenja u Bosni i Hercegovini i regiji.
Od Bosanskog Šamca do političkih procesa
Alija Izetbegović rođen je u Bosanskom Šamcu, a njegova obitelj preselila se u Sarajevo dok je još bio dijete. U mladosti se priključio organizaciji Mladi muslimani, zbog čega je nakon Drugog svjetskog rata došao u sukob s novim komunističkim vlastima i bio zatvoren.
Nakon izlaska iz zatvora završio je Pravni fakultet u Sarajevu 1956. godine, a tijekom sljedećih desetljeća radio je uglavnom u građevinskim poduzećima. Istodobno se bavio političkim, filozofskim i vjerskim pitanjima.
Godine 1970. objavljena je njegova ”Islamska deklaracija”, tekst koji će desetljećima ostati predmet političkih i historiografskih rasprava. Izetbegović je tvrdio da se tekst odnosi na muslimanski svijet i društva s muslimanskom većinom, a ne na tadašnju multietničku Jugoslaviju. Njegovi protivnici, međutim, kasnije su ga koristili kao argument za tvrdnje o njegovim islamističkim političkim težnjama.
Ponovno je uhićen 1983. godine u poznatom ”Sarajevskom procesu”, zajedno s još 12 muslimanskih intelektualaca. Osuđen je na 14 godina zatvora zbog optužbi koje su uključivale neprijateljsko djelovanje i udruživanje protiv ustavnog poretka. Kazna mu je poslije smanjena, a iz zatvora je izašao 1988. godine. Proces je ostao kontroverzan i izvan tadašnje Jugoslavije zbog pitanja političkih sloboda i kažnjavanja zbog iznesenih stavova.
Osnivanje SDA i dolazak na vlast
Slabljenjem komunističkog sustava i uvođenjem višestranačja Izetbegović se aktivno uključio u politiku. Bio je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije, koja je na prvim višestranačkim izborima 1990. postala vodeća politička stranka među Bošnjacima, odnosno tada službeno Muslimanima.
Izbori su doveli do vlasti triju dominantnih nacionalnih stranaka – SDA, SDS-a i HDZ-a BiH – a Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva tadašnje SR Bosne i Hercegovine.
Uslijedilo je razdoblje raspada Jugoslavije, rastućih nacionalnih napetosti i sve dubljeg neslaganja oko budućeg statusa Bosne i Hercegovine.
Nakon referenduma o neovisnosti održanog krajem veljače i početkom ožujka 1992., koji je najveći dio bosanskih Srba bojkotirao, Bosna i Hercegovina krenula je putem međunarodnog priznanja. U travnju je izbio rat koji će trajati do kraja 1995. godine.
Izetbegović tijekom rata
Kao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Izetbegović je tijekom rata bio vodeća politička figura vlasti u Sarajevu i jedan od ključnih predstavnika BiH u međunarodnim pregovorima.
Rat je istodobno donio dramatične promjene odnosa unutar zemlje. Sukob koji je počeo između snaga vlasti Republike BiH i bosanskih Srba prerastao je i u hrvatsko-bošnjački sukob, nakon čega je Washingtonskim sporazumom 1994. okončan rat između Armije RBiH i HVO-a te uspostavljena Federacija BiH.
Izetbegovićeva ratna politika ostala je jedno od područja oko kojih postoje najdublje podjele. Za njegove pristaše bio je politički lider koji je u iznimno nepovoljnim okolnostima nastojao sačuvati međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu. Kritičari mu, s druge strane, osporavaju dio političkih odluka prije i tijekom rata, odnos prema mirovnim prijedlozima, politiku SDA i pojedine odluke tadašnjeg državnog i vojnog vrha.
Činjenica je da je rat završen nakon više od tri godine borbi, uz više od 100.000 mrtvih i oko dva milijuna ljudi koji su morali napustiti svoje domove.
Dayton i kraj rata
Izetbegović je bio jedan od ključnih sudionika mirovnih pregovora u Daytonu 1995. godine.
Pregovori su rezultirali Općim okvirnim sporazumom za mir, kojim je okončan rat i uspostavljen ustavni poredak prema kojem se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske. Sporazum je parafiran 21. studenoga u Daytonu, a formalno potpisan 14. prosinca 1995. u Parizu.
Dayton je zaustavio rat, ali je istodobno uspostavio složen politički sustav čije su posljedice i danas jedna od središnjih tema bosanskohercegovačke politike.
Politički život nakon rata
Na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine Izetbegović je izabran za bošnjačkog člana novog tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Uz njega su izabrani Krešimir Zubak kao hrvatski i Momčilo Krajišnik kao srpski član. Budući da je osvojio najveći broj glasova, Izetbegović je preuzeo i prvo predsjedavanje Predsjedništvom.
To razdoblje obilježili su povratak izbjeglica, obnova zemlje, uspostavljanje zajedničkih institucija i stalne političke krize između donedavno zaraćenih strana. Dokumenti iz tog vremena pokazuju koliko je složen bio čak i dogovor o funkcioniranju novih zajedničkih državnih institucija.
Izetbegović se 2000. godine povukao iz Predsjedništva BiH, nakon čega je ostao politički aktivan prvenstveno kroz SDA.
Preminuo je 19. listopada 2003. godine u Sarajevu u 78. godini života. Pokopan je na mezarju Kovači.
Više od dva desetljeća nakon njegove smrti, odnos prema Aliji Izetbegoviću i dalje snažno ovisi o političkoj, nacionalnoj i povijesnoj perspektivi iz koje se promatra raspad Jugoslavije i rat u BiH. Neovisno o tim različitim ocjenama, njegov politički put – od zatvorenika komunističke Jugoslavije do jednog od potpisnika mirovnog sporazuma kojim je završen rat – učinio ga je jednom od ključnih osoba bosanskohercegovačke povijesti s kraja 20. stoljeća.
Scena.ba
