Napetosti u Hormuškom tjesnacu ponovno rastu, no za razliku od sukoba iz 1980-ih, Iran sada koristi napredne dronove, a Sjedinjene Države zasad izbjegavaju uvesti izravnu vojnu pratnju za trgovačke brodove
Tijekom takozvanog Tankerskog rata 1980-ih Iran je koristio projektile, mine i brze čamce da bi uspostavio kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. Tada je bila potrebna opsežna pomorska operacija, uključujući akciju američkih marinaca za uništavanje zapovjednih točaka na naftnim platformama, da bi se slomila kontrola Teherana.
Danas, uz tadašnje metode, Iranci raspolažu velikim brojem napadačkih dronova, a oni značajno povećavaju njihove sposobnosti. Američka ratna mornarica zasad nije poslala ratne brodove za pratnju tankera i drugih plovila zarobljenih u Perzijskom zaljevu.
Nakon gotovo mjesec dana relativnog zatišja događanja u tjesnacu tijekom primirja između SAD-a i Irana, inicijativa predsjednika Donalda Trumpa za zaštitu brodova čini se da je potaknula nove iranske napade na plovila u ponedjeljak.
U osnovi se današnji sukob znatno razlikuje od Tankerskog rata, a on je dobio ime po napadima Irana i Iraka na naftnu infrastrukturu tijekom njihova rata 1980-ih. Tada je SAD intervenirao da bi zaštitio tankere pogođene sukobom, piše The Wall Street Journal.
‘Isti akteri, isto područje, ali danas potpuno drukčiji politički i sigurnosni uvjeti’, rekao je Tom Duffy, bivši američki diplomat i mornarički časnik.
Dodao je da se iranska strategija ‘u suštini nije promijenila u posljednjih 50 godina’ te da je riječ o nametanju troškova protivniku kako bi zadržala kontrola nad regionalnim vodama.
Dok Washington razmatra odgovor, iskustva iz tog sukoba i dalje se smatraju važnima. Trump je u nedjelju rekao da će SAD pokušati usmjeravati brodove koji žele proći kroz tjesnac. Američki dužnosnici navode da to uključuje dijeljenje informacija o minama i sigurnim rutama, ali zasad nema planova za izravnu vojnu pratnju kao 1980-ih.
Brodarske tvrtke izražavaju sumnju da će takav pristup biti dovoljan za siguran prolazak stotina brodova, a Iran je upozorio da ne prolaze bez dopuštenja Teherana te pozvao američke snage da se drže podalje.
Od napada SAD-a i Izraela prije dva mjeseca iranske snage otvorile su vatru na više od 25 trgovačkih brodova, zaplijenile dva i držale američku mornaricu na odstojanju, čime su praktički zatvorile ovaj ključni pomorski pravac.
IlustracijaIzvor: Profimedia / Autor: Shady Alassar / AFP / Profimedia
Kao i 1980-ih, Iran koristi svoje geografske prednosti da bi ugrozio plovidbu. No danas su ciljevi drukčiji: tada je cilj bio povećati cijene nafte bez izravnog sukoba sa SAD-om, a sada iransko vodstvo pokušava zaustaviti izvoz nafte i nanijeti štetu globalnom gospodarstvu.
Za razliku od 1980-ih, Teheran danas ima savezništva s Rusijom i Kinom te raspolaže modernim oružjem, uključujući dronove koji otežavaju obranu.
Kada je tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan nevoljko uključio američku mornaricu u Tankerski rat da bi održao tok nafte, mornarica je rasporedila oko 30 od svojih oko 600 brodova, a američke fregate uplovile su duboko u Perzijski zaljev. Danas mornarica nema fregate i otprilike je upola manja. Američko središnje zapovjedništvo djeluje protiv Irana s distance te je angažiralo oko desetak brodova i više od 100 zrakoplova.
Ideja je blokirati Teheran, izvršiti pritisak na njegovo oslabljeno gospodarstvo i prisiliti režim da odustane od blokade, a operacija se odvija izvan samog tjesnaca – u Omanskom zaljevu i šire.
‘Čini se da smo, razumljivo, zabrinuti zbog mogućnosti da budemo pogođeni, a Iranci to znaju’, rekao je Duffy.
Ozbiljni incidenti
Za razliku od formalnog sustava konvoja iz Tankerskog rata, najavljena američka operacija čini se da pruža okvir za ‘vojni nadzor’, a on bi mogao uključivati obrambene sposobnosti ako iranske snage otvore vatru na trgovačke brodove, prema Michaelu Eisenstadtu, direktoru programa vojnih i sigurnosnih studija u Vošingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku.
Donald TrumpIzvor: EPA / Autor: WILL OLIVER
Godine 1987., dok su Sjedinjene Države bile snažno ovisne o nafti s Bliskog istoka, a kuvajtski brodovi trpjeli su napade Irana, Reagan je pristao staviti 11 kuvajtskih tankera pod američku zastavu i osigurati im pratnju. Bila je to politika Hladnog rata: Reagan je djelovao tek nakon što je Kuvajt počeo razmišljati o pomoći iz Moskve.
Sjedinjene Države pretrpjele su svoj najveći gubitak u Tankerskom ratu i prije nego što je započela operacija preimenovanja i pratnje kuvajtskih tankera. Irački avion greškom je ispalio dvije rakete Exocet u trup broda USS Stark, ubivši 37 američkih mornara i teško ozlijedivši mnoge druge.
Za svoju operaciju pratnje, nazvanu Earnest Will (Ozbiljna namjera), SAD je unaprijed objavljivao rute, smatrajući da će prisutnost mornarice odvratiti Iran, no u prvoj misiji, koja je uključivala osam američkih ratnih brodova uz zračnu potporu, jedan od dva tankera pod američkom zastavom naletio je na niz iranskih mina, što je više poljuljalo osjećaj američke nepobjedivosti nego što je oštetilo sam brod jer je nastavio s plovidbom.
Do 1988. godine Iran je napadao trgovačke brodove, što je potaknulo ophodnje najmanje deset zapadnih i osam regionalnih mornarica, a Amerikanci su ojačali sustav pratnje militariziranim platformama i drugim utvrdama. Iranci nisu izravno napadali ratne brodove te protok nafte nije bio prekinut, iako su s brzih čamaca gađali prateća plovila raketnim bacačima.
Sukob je dobio novi smjer kada je USS Samuel B. Roberts naletio na iransku minu, vrijednu 1500 dolara, pri čemu je nastala šteta od 96 milijuna dolara. SAD je odgovorio operacijom Praying Mantis (Bogomoljka), nizom brzih i snažnih napada koji su uključivali uništavanje iranskih brodova i naftnih platformi, za koje su Amerikanci tvrdili da služe kao zapovjedni centri za napade na tankere.
Iran se nakon toga povukao. No najsmrtonosniji pojedinačni incident tek je uslijedio: američka pogreška. U srpnju 1988. godine USS Vincennes zamijenio je iranski putnički avion za borbeni i oborio ga ubrzo nakon polijetanja iz Dubaija, pri čemu je poginulo 290 civila. Sljedećeg mjeseca Iran i Irak dogovorili su prekid vatre.
Scena.ba
