Od požara na odlagalištu Uborak, preko havarije na više od pola stoljeća starom bloku Termoelektrane Tuzla, pa do ljetnog gušenja u Kaknju, Bosna i Hercegovina se suočava sa serijom ekoloških katastrofa. Dok aktivisti upozoravaju da udišemo otrovni sumporov dioksid i spaljeni otpad, nadležne institucije uglavnom šute i krivnju prebacuju na kućna ložišta. Je li čist zrak u BiH postao luksuz i zašto su građani prepušteni sami sebi?
U posljednja dva mjeseca više ekoloških katastrofa utjecalo je na zagađenje zraka, a požari aktivni mjesec dana unatrag također doprinose zagađenju. Ipak, posljedice požara na odlagalištu Uborak tek će biti vidljive, posebno po zdravlje stanovništva, ali i poljoprivredne kulture koje se uzgajaju na okolnom području. Sada je problem nastao i nakon kvara na bloku 4 u Termoelektrani Tuzla. No u svim tim primjerima leži dugogodišnji problem.
„Kod nas su u radu zapravo muzejski primjerci, koji su trebali davno biti zatvoreni. Blok 4 počeo je s radom 1971. godine, a neki normalni radni vijek bloka termoelektrane je 40 godina, dok on radi preko 50. Ovo nije prvi incident ove vrste, ovi incidenti događali su se već nekoliko puta. Godinama se naša djeca truju od termoelektrane Tuzla, odnosno općenito od izgaranja fosilnih goriva“, rekao je Denis Žiško iz Aarhus centra.
Ovaj put mještani i aktivisti kažu da neće odustati. Godinama su sami angažirali stručnjake, radili analize, no kažu da vlast na njihove zahtjeve nikada nije adekvatno odgovorila. Sada je šteta na spornom bloku sanirana, no aktivisti upozoravaju da zbog starosti objekata očekuju još incidenata.
„Toliko smo bili zasuti tom prašinom da smo kao u nekoj Sahari, ne znamo ni koje je boje – ima crvene, ima žute. Na mojem krovu, na macama, na kutijama vide se različite vrste materijala koji izgara“, navela je Esma Čehajić, mještanka Šićkog Broda.
Mirnes Bektić, predstavnik NVO sektora, dodao je:
„Mi smo ovdje najviše izloženi takvom trovanju i što je najgore od svega, sve te godine i za sva ta zagađenja nemamo odgovore. Ovdje je, kao što vidite, osnovna škola. Roditelji godinama šalju djecu u osnovnu školu gdje je zagađen zrak i zagađeno tlo.“
Dugogodišnji je problem i u Kaknju, gdje i ljeti indeks kvalitete zraka pokazuje visoku stopu zagađenja.
„U tvornici cementa lože se automobilske gume, spaljuje se komunalni otpad, spaljuju se razna otpadna ulja. Sve to utječe na pogoršanje kvalitete zraka u Kaknju i u ljetnom se razdoblju gušimo“, istaknula je Edina Dogdibegović iz Udruge „Za čisti zrak Kakanj“.
U ekološkim udrugama ne očekuju skora rješenja, ističući sumnje u veze politike, inspekcija i privatnog kapitala te podsjećajući na Agenciju za zaštitu okoliša koja, iako planirana, još nije osnovana.
„Naša politička scena je takva da s te strane rješenje ne možemo očekivati. Imamo smjene politika, ali ništa se tu ne mijenja. Kada su u pitanju sunce i vjetar, potencijal je tri puta veći od sadašnje potrošnje. Znači, možemo doći do jeftine i čiste energije. Međutim, što se tu događa? Imate rasprodaju zemlje koja se događa već godinama“, navodi Anes Podić iz Eko-akcije.
Podić smatra da rješenje leži u ustrajnim prosvjedima. Ipak, građani Kaknja prosvjedovali su više puta, slali dopise, ali odgovora nema. Jedina ponuđena rješenja odnose se na zamjenu kućnih ložišta.
„Nitko ne odgovara ni na što i to je stvarno poražavajuće. Prepušteni smo sami sebi. Ni na jedan zahtjev, ni na jedan dopis nismo dobili odgovor. Nitko apsolutno ne razmišlja – evo što je sada, sada se gušimo. Nitko ne razmišlja, a nije sve do kućnih ložišta“, navodi Dogdibegović.
Na naš upit iz Vlade Zeničko-dobojske županije nismo dobili odgovor, ali jesmo iz Tuzlanske i Županije Sarajevo o utrošku kredita od 45 milijuna maraka, od čega će 26 milijuna biti usmjereno na mjere zaštite zraka do 2029. Iz TŽ-a navode da je kvar na elektrofilteru u nadležnosti Federacije, ali da rade na poboljšanju kvalitete zraka kroz širenje daljinskog grijanja, energetsku učinkovitost i zamjenu kućnih ložišta. Iz Federalnog ministarstva kažu da prate industrijske zagađivače te da su nakon incidenata u Kaknju i Tuzli zatražili inspekcijske nadzore. Dok institucije najavljuju projekte, građani cijenu dugogodišnjeg zagađenja i dalje plaćaju vlastitim zdravljem.
Scena.ba
