Ako smo nakon Pafosa ustvrdili: “Hajduče, to si ti!”, pod dojmom katastrofalnih posljednjih europskih godina, u Vilnius to nije bio isti Hajduk, kao da smo gledali neki drugi, pravi, onaj iz starih vremena Majstora s mora. Žalgiris je hametice potučen, rezultat je na kraju i premali, a ovakvo izdanje, moćno i dominantno, i to na umjetnoj travi, na europskom gostovanju se dugo ne pamti.
Gonzalo Garcia je trener koji ima davno detektirane vrline i pokoju slabiju stranu, no u Litvi je vidio svoju momčad koja igra nogomet točno kako ga je nacrtao. Bili su vladali terenom tehnikom, lepršavošću, a ujedno i agresijom i snagom, pritom su imali i iznimno raspoložene pojedince koji su toliko blistali da su zadivili domaću publiku. Nakon 5:2 i prikazane goleme razlike u klasi ne možemo ni zamisliti kakva bi se kataklizma morala dogoditi na Poljudu da Hajduk ne prođe u play-off. Iako su Bijeli ispisali i najgora čudesa, ovaj put to bi prešlo čak i njihove granice. Kako u doigravanju protivnik nije iz svemirske sfere, Hajduk ima šansu dokopati se ligaškog dijela. Iako će posao biti osjetno teži.
Točno je da je Litva treći nogometni svijet, dva Žalgirisa primili su od hrvatskih velikana deset komada, a mogli su i više jer Hajduk je dao i šesti koji nije priznat, i imao obranjeni kazneni udaraca, kao i brojne šanse, naravno da je to pomoglo gostima da na terenu djeluju poput izvanzemaljaca za lokalne smrtnike koji se nisu mogli sastati s loptom i igrom, međutim da bi se vladalo igrom, mljelo i zabijalo treba ponudi kvalitetu, a Hajduk je to napravio. Pokazalo se da su doze skepticizma postojeće pred ovaj susret, bile suvišne. No, do velikih stvari moći će samo ako tako nastave.
Litavci su zijevnuli kao da je došao Real Madrid. U Splićanima su vidjeli divove. Kad je Petković zabio gol za 1:1 slavili su ga poput jackpota jer gotovo da nisu mogli vjerovati kako u 35. minuti, nakon što su im gosti očitali lekciju, imaju rezultat 1:1. No, Michele Šego toliko je razradio slobodnjake da europska zajednica pauka mora objaviti totalni alarm. Gdje se pojavi na mreži im spasa nema. Fantastičan gol bilo je iskupljenje za zapucani kazneni udarac koji je u jednom dijelu igre izbacio Bijele iz kolotečine, i to kao da je riješilo sve pitanja, u nastavku postojao je samo Hajduk. Premda bitno bolji i u prvom dijelu, u drugom je marširao.
U takvom Hajduku, koje je bilo i agresivan, i prikazalo sposobnost presinga, a igrao ga je i Livaja kad je ušao, ali prije svega jak s loptom, blistao je veznjak Adrion Pajaziti. Bio je alfa i omega igre, kompjuter iz čijeg su softvera izlazile najbolje akcije, a onda i atraktivan i sjajan strijelac za 3:1 i konačan prijelom utakmice. Osim njega ponovno su se istaknuli Šego i Rokas Pukštas pred svojom cijelom litavskom rodbinom, onako da im pokaže kako on ipak igra neki važniji i bolji nogomet nego što ga gledaju u Vilniusu, i svakako Marin Šotiček kojem se na kraju ne piše gol, no njegova probojnost po krilu tek je najava što može donijeti i koliko je pojačanje. Kod domaćina pljesak zasužuje bivši Bijeli Capan zbog izvrsnog gola iz slobodnog udarca.
Sad je pitanje koliko to Bijeli mogu ponavljati protiv rivala koji su jači od Žalgirisa. Odgovor na to uvelike će odrediti sezonu.
Scena.ba
