Malo tko je mogao predvidjeti da najveći izazov jedinstvu unutar NATO-a neće biti Orbánova Mađarska ili Ficova Slovačka, nego ni manje, ni više nego – Španjolska. No, tako je.
Unatoč tome što je pod velikim pritiskom da izdvajanja za obranu stavi u višu brzinu nakon što je nova američka administracija dala naslutiti kako njihovo sigurnosno zaleđe u novom Trumpovu mandatu neće biti bezuvjetno, Madrid se još uvijek nećka oko i najmanjih pomaka u smjeru koji su sve druge zemlje već dobrano poduzele.
Štoviše, postavši svjesne kako stopa od dva posto – koja je dosad bila i sama kontroverzna – više neće biti dovoljna da Washingtonu dokažu kako zaslužuju benefite članka 5. NATO-a, većina članica već je dala naslutiti da će u najkraćem mogućem roku pokušati dosegnuti stopu od pet posto, koliko izdvajaju “ratobornije” države poput Poljske i baltičkih zemalja, tj. onih koje dijele granicu s Rusijom i Bjelorusijom.
NATO bi volio već do 5. lipnja ove godine objaviti zajedničko priopćenje temeljem kojeg svijetu šalju poruku jedinstva i univerzalne predanosti politici odvraćanja, pojačanog naoružavanja s ciljem smanjenja opasnosti eskalacije rata. Španjolska još uvijek nije sigurna da je spremna na taj korak, zbog čega bi vlada Pedra Sáncheza – nehotice, ali činjenično – mogla blokirati cijelu inicijativu i time dodatno razbjesniti administraciju Donalda Trumpa.
Do trenutka pisanja ovoga teksta španjolski socijalisti i njihovi koalicijski partneri aktivno izbjegavaju tu temu u javnom prostoru, znajući da im na domaćem terenu može nanijeti samo štetu.
Španjolska je jedna od zemalja koja najmanje izdvaja za obranu: 2024. izdvajala je samo 1,3 posto svojeg BDP-a. Sánchez je obećao da će već 2025. doseći cilj od dva posto koji je NATO davno bio naveo kao misao vodilju (prvotni rok za dosezanje tog cilja bio je 2029.), no za ostvarenje će mu biti potrebno dodatnih 11 milijardi eura. Očekivano, javnost nije bila pretjerano oduševljena najavljenim planom.
S jedne strane, desnica predviđena čelnikom Narodne stranke Albertom Núñezom Feijóom iskoristila je priliku da bocne premijera zbog nagle promjene smjera i odstupanja od politike najavljene u predizbornoj kampanji, dok su glasači socijalista Sánchezu zamjerili činjenicu da će se sredstva – najvjerojatnije – namiriti iz socijalnih programa koji su, u jeku rastuće prijetnje od ruske agresije, prestali biti apsolutni prioritet.
Španjolci, naime, vole isticati svoju predanost pacifizmu i činjenicu da nisu sudjelovali čak ni u Drugom svjetskom ratu te im je u najvećoj mogućoj mjeri nezamislivo da bi im samima itko ikada mogao ozbiljno vojno zaprijetiti, pogotovo zato što se nalaze na poluotoku i granicu dijele s prijateljskim zemljama Portugalom i Španjolskom. U tom kontekstu prijetnju Rusije smatraju “dalekom i teoretskom”.
“Da, došlo je do određenih trzavica s mojim američkim kolegom Marcom Rubijem. Obojica smo vrlo jasno i nedvosmisleno izrazili svoje stavove, a ja sam naglasio kako smatram da je i naglo povećanje do dva posto velik napor Španjolske te da bi ono trebalo biti dostatno da njime dokažemo svoju predanost NATO-u”, rekao je za lokalne medije španjolski šef diplomacije José Manuel Albares.
Madrid, naime, neprestano ističe da njihov nedvojbeni doprinos NATO-u, EU i UN-u nije moguće sažeti u kvantificirane tablice, zbog čega apeliraju na sjedište da prestanu trošiti vrijeme na “besmislene rasprave o postocima” i da se fokusiraju na “opipljive strateške planove zajedničke obrane”.
Scena.ba
