Prosječna plaća u BiH nastavila je rasti i tijekom ožujka, ali iza pozitivnih statističkih podataka krije se puno kompleksnija slika domaće ekonomije i tržišta rada.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini u ožujku ove godine iznosila je 1.680 KM. U odnosu na veljaču nominalno je viša za 2,2 posto, dok je realni rast, nakon uračunate inflacije, iznosio svega 0,5 posto.
Na godišnjoj razini prosječna plaća u BiH nominalno je porasla za 9,5 posto, dok je realni rast iznosio 4,2 posto.
Na prvi pogled riječ je o pozitivnom trendu.
Međutim, detaljniji pogled na strukturu plaća pokazuje da rast primanja nije ravnomjerno raspoređen i da razlike između pojedinih sektora postaju jedan od najvećih dugoročnih izazova ekonomije BiH.
Financijski sektor i IT nastavljaju bježati ostatku tržišta
Najviše prosječne neto plaće i dalje su zabilježene u financijskim djelatnostima i osiguranju, gdje prosjek iznosi 2.303 KM.
Odmah iza nalazi se sektor informacija i komunikacija s prosječnom plaćom od 2.278 KM.
To više nije iznenađenje.
Digitalizacija poslovanja, rast potražnje za IT stručnjacima i snažan razvoj financijskih usluga već godinama stvaraju pritisak na rast plaća u sektorima u kojima kompanije vode stalnu borbu za kvalitetan kadar.
Posebno je zanimljivo da IT sektor u BiH sve manje konkurira lokalnom tržištu rada, a sve više regionalnim i globalnim kompanijama koje zapošljavaju stručnjake na daljinu.
To praktično znači da dio domaćeg tržišta rada već funkcionira prema pravilima međunarodne ekonomije.
I upravo tu nastaje jedan od ključnih problema.
Dvije ekonomije unutar iste države
Dok zaposleni u financijama i IT-u bilježe kontinuirani rast primanja, velik dio radnika u drugim sektorima ostaje pod snažnim pritiskom troškova života.
Među djelatnostima s najnižim prosječnim plaćama izdvajaju se:
smještaj i ugostiteljstvo — 1.169 KM
građevinarstvo — 1.306 KM
prerađivačka industrija — 1.384 KM
Riječ je o sektorima koji zapošljavaju desetke tisuća ljudi i koji su ključni za domaću ekonomsku aktivnost.
Istovremeno, upravo su to djelatnosti koje se posljednjih godina suočavaju s najvećim problemima:
nedostatkom radne snage
odlaskom radnika u inozemstvo
rastom troškova poslovanja
slabijom produktivnošću
ograničenim prostorom za značajnije povećanje plaća
To stvara ekonomiju u kojoj rast prosječne plaće ne znači nužno i rast životnog standarda za većinu zaposlenih.
Realni rast plaća puno je važniji od nominalnog
Jedan od najvažnijih pokazatelja u cijeloj priči jest realni rast plaća.
Nominalni rast pokazuje koliko su plaće statistički više nego ranije. Međutim, realni rast otkriva koliko zaposleni zaista mogu kupiti za taj novac nakon inflacije.
I upravo tu se vidi da situacija nije toliko jednostavna koliko ukupni podaci sugeriraju.
Iako su plaće nominalno rasle više od devet posto na godišnjoj razini, realni rast iznosio je nešto više od četiri posto.
Drugim riječima, značajan dio povećanja plaća već je “pojela” inflacija.
To je posebno vidljivo kod kućanstava s nižim prihodima, gdje najveći dio budžeta odlazi na hranu, stanovanje, režije i transport — kategorije koje su posljednjih godina među najpogođenijima rastom cijena.
Tržište rada ulazi u novu fazu pritiska
Rast plaća u BiH više nije samo socijalno pitanje.
Postaje ozbiljno pitanje konkurentnosti ekonomije.
Kompanije u industriji, građevinarstvu i uslužnim djelatnostima sve teže pronalaze radnike, ali istovremeno nemaju dovoljno prostora za snažnije povećanje primanja bez dodatnog rasta cijena svojih proizvoda i usluga.
S druge strane, sektori s većom dodanom vrijednošću nastavljaju povećavati plaće i privlačiti najkvalitetniji kadar.
Takav trend dugoročno produbljuje razlike između industrija i dodatno mijenja strukturu tržišta rada u BiH.
Zato današnji podaci o prosječnoj plaći u BiH nisu samo statistika o rastu primanja.
Oni pokazuju da domaća ekonomija sve jasnije ulazi u razdoblje u kojem će ključna pitanja postati produktivnost, vrijednost rada i sposobnost kompanija da zadrže ljude u zemlji, piše financa.
Scena.ba
