Bosna i Hercegovina godinama je među europskim zemljama s najzagađenijim zrakom, osobito tijekom zimskih mjeseci
Bosna i Hercegovina godinama je pri europskom vrhu po zagađenosti zraka, a u pojedinim zimskim danima njezini gradovi ulaze i među najzagađenije u svijetu. Sarajevo, Tuzla, Zenica, Lukavac, Visoko, Kakanj, Prijedor, Banja Luka i brojna druga urbana središta često se guše pod slojem smoga koji nije samo neugodan prizor nego ozbiljna prijetnja zdravlju. Problem je najizraženiji zimi, kada se spoje kućna ložišta, grijanje na ugljen i drva, stari automobili, prometne gužve, industrijska postrojenja, termoelektrane i nepovoljni meteorološki uvjeti. Svjetska banka navodi da gradovi zapadnog Balkana bilježe neke od najviših koncentracija štetnih lebdećih čestica u Europi, osobito tijekom zime, kada grijanje kućanstava postaje jedan od najvažnijih izvora zagađenja.
Najskuplji dim, onaj koji udišemo
Zagađen zrak nije samo ekološko pitanje. To je pitanje zdravlja, gospodarstva, demografije i kvalitete života. Fina prašina PM2.5 prodire duboko u pluća i krvotok te se povezuje s bolestima srca, moždanim udarima, kroničnim plućnim bolestima, rakom i preranim smrtima. Reuters je, pozivajući se na podatke Svjetske banke, naveo kako u BiH kućno grijanje na čvrsta goriva i promet snažno pridonose zagađenju, a da PM2.5 godišnje uzrokuje oko 3300 prijevremenih smrti i gubitak veći od 8 posto BDP-a.
Rješenja su poznata
To znači da zagađeni zrak plaćamo više puta: kroz račune za liječenje, izostanke s posla, slabiju produktivnost, ranjivost djece i starijih, ali i kroz činjenicu da ljudi sve češće razmišljaju mogu li živjeti u gradovima u kojima se zimi ne vidi nebo.
BiH ne može očistiti zrak preko noći, ali može prestati odgađati odluke.
Prvi korak je smanjenje ovisnosti o ugljenu, sirovom drvu i lošim pećima.
To znači subvencioniranje toplinskih pumpi, priključenje na učinkovitije sustave grijanja, energetsku obnovu kuća i zgrada, fasade, stolariju i izolaciju. Najčišća energija je ona koja se ne potroši. Drugi korak je promet: tehnički pregledi moraju biti stvarni, a ne formalni, javni prijevoz mora biti bolji, a gradovi moraju poticati pješačenje, bicikle, električne i plinske autobuse te manje gužve u središtima. Treći korak je industrija. Filtri, inspekcije i kazne ne smiju biti mrtvo slovo na papiru.
Četvrti korak je mjerenje i javnost: građani moraju znati što udišu, škole kada trebaju ograničiti boravak djece vani, a vlasti kada moraju aktivirati izvanredne mjere.
Europska agencija za okoliš upozorava da su upravo zemlje jugoistočne Europe, među njima i BiH, među područjima s najvećim zdravstvenim opterećenjem zbog PM2.5 zagađenja.
Zato pitanje više nije radi li se išta, nego radi li se dovoljno brzo. Jer čist zrak nije luksuz bogatih država. On je osnovno pravo svakog djeteta koje ujutro ide u školu i svakog čovjeka koji želi disati bez straha.•
Scena.ba
