Sinoć je u ispunjenoj Koncertnoj dvorani „Cvjetko Rihtman“ u Sarajevu, povodom obilježavanja Dana Grada Sarajeva, održan koncert ansambla SA Sinfonietta u okviru projekta „Zvuk Sarajeva“, novog programskog formata Udruge za razvoj glazbene umjetnosti i pedagogije „Strings Attached Sinfonietta“. Projekt je pokrenut s namjerom da preraste u dugoročnu platformu posvećenu glazbi skladateljica i skladatelja povezanih sa Sarajevom, kao i široj glazbenoj baštini ovoga grada, afirmirajući umjetničku glazbu kao važan segment nematerijalne kulturne baštine, kulturnog sjećanja i suvremene reinterpretacije gradskog identiteta.
Koncert je otvorila prof. dr. Fatima Hadžić uvodnim predstavljanjem programa, smještajući odabrana djela u širi kontekst povijesti umjetničke glazbe u Bosni i Hercegovini. Takav pristup omogućio je publici da program sagleda kao zaokruženu cjelinu koja je otvorila pitanja kontinuiteta, diskontinuiteta, naslijeđa i suvremenih autorskih glasova u bosanskohercegovačkom glazbenom prostoru.
U izvedbi ansambla SA Sinfonietta nastupile su Tamara Arsovski, Alma Dizdar, Sara Kasap, Lamija Kabaš, Đejla Udovičić i Klaudija Bošnjak na violini, Aida Deljkić i Nerina Pajić na violi, Belma Alić i Naida Huseinagić na violončelu, te Zerina Šabotić na klaviru. Na datum snažno upisan u povijesno i simboličko sjećanje Sarajeva, koncert je bio prigoda da se jezikom glazbe progovori o identitetu grada, njegovoj unutarnjoj snazi, slojevitosti, kao i o duhu otpora, obnove i trajanja.
Program je publici ponudio presjek bosanskohercegovačke umjetničke glazbe, posebno one nastajale od druge polovice 20. stoljeća do danas. Riječ je o stvaralaštvu koje odražava različite utjecaje — od bogate folklorne tradicije i naslijeđa do suvremenih europskih i svjetskih tijekova. Istodobno, povijesni razvoj umjetničke glazbe u Bosni i Hercegovini obilježen je specifičnim društveno-političkim okolnostima, zbog čega se njezin tijek ne može promatrati linearno, nego kao složen proces prekida, otpora, transformacija i novih umjetničkih artikulacija.
U tom kontekstu koncert je otvorila kompozicija Motus Saraevoensis za gudački orkestar Josipa Magdića, istaknutog skladatelja i dobitnika Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Djelo je prizvalo duboku povezanost autora sa Sarajevom, gradom u kojem je proveo svoje najplodnije stvaralačke godine, razvijajući ideju pokreta kroz suptilne promjene zvučnih slojeva, mikropolifone teksture i motive inspirirane tradicionalnim napjevima.
Kompozicija Uzmorje Anđelke Bego-Šimunić donijela je intiman i emotivno nijansiran dijalog violine i viole. Naslov djela, osim svog doslovnog značenja, otvorio je i simbolički prostor granice između poznatog i nepoznatog, sigurnosti i neizvjesnosti, čime je produbljena njegova izražajna dimenzija. U djelu su se prepoznali neoklasicistički i neoromantički elementi, uz tonska suzvučja karakteristična za istarsko podneblje.
Temom pokreta bila je zaokupljena i skladateljica Rada Nuić u djelu Motus, u kojem su do izražaja došle lirska maštovitost, disciplinirana upotreba izražajnih sredstava i jasnoća formalnog oblikovanja. Program je potom donio i Elegiju za solo violončelo Ivana Čavlovića, u kojoj je fokus usmjeren na izražajni potencijal jednog instrumenta i njegovu sposobnost da nosi snažan refleksivni i introspektivni naboj.
Posebno mjesto u programu zauzela je i Marioneta za violinu i klavir Ališera Sijarića, studentsko djelo praizvedeno 1993. godine, u jeku rata. Uz čujne utjecaje suvremenih skladateljskih poetika, ova kompozicija i danas ostaje važno svjedočanstvo kulturnog otpora i umjetničke postojanosti generacije koja je stasala u ratnim okolnostima.
Eksperimentalni pristup zvuku obilježio je i gudački kvartet Sie Dine Rešidbegovića. Polazeći od stava da izvođač posjeduje vlastitu tonsku estetiku oblikovanu godinama rada, skladatelj je uspostavio koncept tzv. slobodnih nota, u kojem je ritmička matrica zadana, dok izvođači aktivno sudjeluju u dovršavanju zvučnog sadržaja. U takvom skladateljskom okviru naglašena je kreativna uloga interpreta unutar suvremene skladateljske prakse.
Djelo Muzički dnevnik za gudački kvartet Moamera Balihodžića donijelo je fragmentaran, intiman i refleksivan niz zvučnih zapisa, dok je koncert zaokružen kompozicijom Math za klavirski trio Hanan Hadžajlić. U tom djelu susreli su se umjetnost i logika, stabilni metrički okvir i unutarnji ritmički pomaci, uz brze promjene izvođačkih tehnika kod gudača i registarskih planova na klaviru, što je interpretaciji dalo dodatnu tehničku i izražajnu zahtjevnost.
Program koncerta vodio je publiku kroz različite poetike skladatelja nekoliko generacija i djela nastala u rasponu od četiri desetljeća. Heterogenost i pluralizam stilova, tehnika i ideja ostvarivali su se u djelima koja su se kretala od introspektivnih i meditativnih do strukturalno kompleksnih i eksperimentalnih. Koncert „Zvuk Sarajeva“ potvrdio je bogatstvo i raznolikost suvremene bosanskohercegovačke umjetničke glazbe, ali i njenu trajnu potragu za izrazom koji kroz zvuk svjedoči o prostoru, vremenu i identitetu.
Projekt „Zvuk Sarajeva“ realiziran je uz potporu Grada Sarajeva, u suradnji sa Srednjom glazbenom školom Sarajevo i Muzičkom akademijom Sveučilišta u Sarajevu.
Scena.ba
