Osnivač i vlasnik tvrtke Alternativa, Salih Lemeš, bio je današnji gost Klix Studija. Vlasnik tvrtke koja se bavi obradom lima na početku razgovora ispričao je kako se odlučio krenuti u ovu vrstu posla.
“U ratu sam bio državni službenik. Odmah nakon rata registrirao sam tvrtku. U uredu nas je bilo šestero, a od tih šestero, petero ih je reklo da sam lud što napuštam državnu firmu. Na početku smo skupljali otpadno željezo. Godine 2001. jedna mala hala u Famosu bila je na prodaju. Mi smo je kupili i počeli proizvodnju limarije za građevinarstvo”, ispričao je. Dodao je da njegova tvrtka polovicu proizvoda izvozi, a da to u financijskom smislu čini 70 posto dobiti tvrtke. “Vrlo složeno pitanje. Općenito smo u teškoj poziciji, ali Alternativa nije. Ovdje imamo 150 zaposlenika i 200 molbi ljudi koji čekaju da ih pozovemo. Najviše ih privlači plaća. Ali, kad podignete plaću, prvi mjesec je euforija, drugi zadovoljstvo, a treći je, kako bi naš narod rekao – onako. Radnici se vraćaju na postavke od prije povećanja. Mora postojati nešto drugo, a to je pošten odnos prema ljudima i razumijevanje njihovih potreba. Prosječna plaća u našoj tvrtki je 3.100 KM. Minimalnu plaću u našoj tvrtki ima žena koja radi na održavanju higijene i ona iznosi 2.400 KM”, rekao je. Ipak, dodaje da visoka plaća ima i svoje loše strane.
“Tada ljudi više nisu toliko posvećeni poslu – putuju, mijenjaju garderobu, stanove, automobile… Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i to razumijem”, rekao je. Kaže da plaće ne isplaćuje „napamet“, već da su rezultat više mehanizama. “Redovit dolazak na posao nosi 10 posto na plaću. Izvršenje zadataka je drugi faktor. U tvrtki imamo osam terminala na kojima se može vidjeti koliko je radnik zaradio tog dana. Samo provuče karticu i vidi treba li taj dan ‘dodati gas’ ili ne”, rekao je. Tvrtka Alternativa jedna je od onih koje su inicirale projekt izgradnje stanova za radnike. Lemeš je pojasnio kako to funkcionira. “Imali smo jedan devastirani objekt. Htjeli smo ga urediti i napraviti dvadesetak stanova za radnike. Oni bi otplaćivali minimalan iznos. To bi sada bilo 2.000 KM, što je pola tržišne cijene u Sarajevu po kvadratu. Kroz najam bi ljudi to otplatili za deset godina. Ako bi prekinuli nakon pet godina, tada bi zapravo plaćali najamninu za tih pet godina, ispali bi iz projekta, a ušao bi novi koji je spreman ući u taj aranžman i postati vlasnik stana za deset godina”, kazao je.
Smatra da trenutne cijene kvadrata stanova u Sarajevu nisu opravdane. “Poslodavci inače imaju problem s investiranjem. Nema poslovnih zona, nema dovoljno zemljišta, infrastrukture, na poljoprivrednom zemljištu ne možete graditi, tu je i državna svojina…”, ispričao je. Dao je i savjete za radnike i poslodavce.
“Radniku bih savjetovao da cijeni znanje i da radi na sebi. Ako ste vezani za neki posao i radite ga srcem, a poslodavac to ne vidi – otiđite iz te sredine, nemojte raditi kod njega. On vas ne zaslužuje. Vrijedite više. Što se tiče poslodavaca, ispričat ću nešto. Jednom sam sa suprugom bio u jednoj tvrtki u Italiji i vlasnik mi kaže da zbog ekonomske krize mora otpustiti 1.000 radnika. Supruga me kasnije pitala kako će otpustiti toliko ljudi. Rekao sam joj – lakše nego mi jednog. On te ljude neće ni vidjeti, samo će narediti voditeljima da im uruče otkaze, jer je takav zakon, a oni rade diljem Italije. A ja, ako želim otpustiti radnika, moram ga pozvati i pitati ima li kredit, radi li mu žena, ima li od čega živjeti… Mi kao poslodavci moramo živjeti s tim ljudima”, rekao je.
Na kraju ističe da mu motiv nikada nije bio novac. “Na posao dolazim da taj dan napravim sve što sam planirao. Na kraju godine uvijek zaradim više nego što sam očekivao. Svake godine kad dođem kući nezadovoljan sam koliko sam radio, ali kada na kraju godine zbrojim zaradu – zadovoljan sam”, zaključio je.
Cijeli intervju i gostovanje Saliha Lemeša u Klix Studiju
Scena.ba
