Mnoge države uspijevaju proizvesti tek nekoliko skupina hrane
Svaka država voli govoriti o prehrambenoj sigurnosti i domaćoj proizvodnji, ali u praksi je situacija mnogo složenija nego što zvuči. Istraživanje Sveučilišta u Göttingenu i Edinburghu, koje je obuhvatilo 186 zemalja, pokazuje da većina država ne može iz vlastite poljoprivredne proizvodnje pokriti sve preporučene prehrambene skupine potrebne za uravnoteženu prehranu stanovništva.
Postoji jedan izuzetak – Gvajana. Ona je, prema analizi objavljenoj u časopisu Nature Food, jedina zemlja koja može pokriti svih sedam ključnih skupina hrane iz domaće proizvodnje – od osnovnih škrobnih namirnica poput kruha, riže i krumpira, preko mesa i mliječnih proizvoda, do ribe, mahunarki, orašastih plodova, voća i povrća. Kina i Vijetnam su odmah iza nje jer pokrivaju šest od sedam skupina, dok većina ostalih zemalja u većoj ili manjoj mjeri ovisi o uvozu.
U velikom dijelu svijeta prisutna je djelomična samodostatnost. Mnoge države uspijevaju proizvesti tek nekoliko skupina hrane, a više od trećine njih pokriva najviše dvije od sedam osnovnih kategorija. To znači da se svakodnevna prehrana velikog dijela stanovništva oslanja na globalnu trgovinu.
Problem nije samo u tome što se proizvodi, nego i u tome koliko je sustav oslonjen na mali broj dobavljača. Kada se opskrba koncentrira, raste i ranjivost – ratovi, političke krize ili zabrane izvoza mogu brzo poremetiti dostupnost hrane. Na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju važnu ulogu u opskrbi dijela Kariba i Srednje Amerike, dok su Rusija, Ukrajina i Europska unija ključni izvoznici pšenice prema Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.
Šest država nalazi se u posebno nepovoljnoj situaciji: Afganistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Irak, Makao, Katar i Jemen ne pokrivaju nijednu od sedam skupina hrane.
Gdje je Bosna i Hercegovina?
Bosna i Hercegovina se u ovom istraživanju ne nalazi među zemljama s visokom prehrambenom samodostatnošću, ali ni među najugroženijima. Njezina se pozicija može opisati kao ograničena i djelomična samodostatnost u nekoliko ključnih skupina hrane.
Domaća proizvodnja relativno dobro pokriva meso i mliječne proizvode. U manjoj mjeri BiH može zadovoljiti dio potreba za žitaricama.
Najveće slabosti su u ribi i ribljim proizvodima, gdje je zemlja gotovo u potpunosti oslonjena na uvoz, kao i u mahunarkama i orašastim plodovima, gdje domaća proizvodnja ostaje ograničena. Kada je riječ o voću i povrću, istraživanje pokazuje da su oni relativno dostupni u sezoni, ali se tijekom zimskih mjeseci u velikoj mjeri oslanja na uvoz, što smanjuje ukupni stupanj samodostatnosti na godišnjoj razini.
Zaključak ovog istraživanja je da, ukupno gledajući, Bosna i Hercegovina spada u skupinu zemalja koje mogu pokriti oko tri do četiri od sedam ključnih kategorija hrane, bez stabilne samodostatnosti tijekom cijele godine.
A BiH može puno više jer ima izuzetan prirodni potencijal ne samo prehraniti vlastito stanovništvo nego i biti ozbiljan izvoznik hrane. Problem je što taj potencijal ostaje nedovoljno iskorišten zbog neuređenog sustava i slabog planiranja. Zato se BiH nalazi u sredini, dovoljno stabilna da nema ozbiljnih nestašica, ali dovoljno ovisna da svaki poremećaj na svjetskom tržištu odmah osjeti kroz cijene hrane. Ako se pristup ne promijeni, ta “zlatna sredina” ostaje trajna pozicija – bez gladi, ali i bez stvarne prehrambene sigurnosti i otpornosti, navodi Buka
Scena.ba
