DUBROVNIK / SARAJEVO – Povodom obilježavanja značajnih obljetnica vezanih uz ime jednog od najvećih svjetskih umova, donosimo vam ekskluzivni osvrt na događaj koji je prije petnaest godina trajno ispisao povijest dubrovačke katedrale. Nekadašnja ravnateljica Instituta Ruđer Bošković, koja je koordinirala proslavu 300. obljetnice rođenja velikog znanstvenika, prisjeća se trenutka kada su se u čast Boškoviću u Dubrovniku okupili nobelovci, direktori vodećih svjetskih instituta poput CERN-a i kulturna elita.
Središnji dio te nezaboravne svečanosti bila je prva povijesna izvedba Bajamontijeva rekvijema, djela koje spaja znanost, prosvjetiteljstvo i vrhunsku glazbenu umjetnost 18. stoljeća. U nastavku pročitajte detaljan osvrt na ovaj kulturni spomenik, sudionike izvedbe i značaj rekvijema koji je Julije Bajamonti posvetio svom suvremeniku i prijatelju, genijalnom Ruđeru Boškoviću.
Piše: Dr. Danica Ramljak – Neispričane priče iz mojih sjećanja
U nastavku vam u cijelosti prenosimo tekst:
U čast velikom Ruđeru godine 2011. kao ravnateljica Instituta Ruđer Bošković koordinirala sam proslavu 300. godišnjice njegovog rođenja. U Dubrovniku smo organizirali znanstveni simpozij, prikupili svjetsku znanstvenu elitu (od direktora CERN-a do nobelovca Carla Rubbije i mnogih drugih svjetskih uglednika), a po prvi put u povijesti izveden je Bajamontijev rekvijem za Boškovića. Ivica Prlender predložio je i pripremio ovu izvedbu i režirao proslavu, a ja sam podržala njegovu izvrsnu ideju. Bio je to događaj za pamćenje i ispisana je povijest u katedrali u Dubrovniku koju je Bošković itekako zaslužio. Ovdje se prvi put nakon dugih godina osvrćem na taj povijesni događaj s velikim odmakom i prekrasnim sjećanjima jer Bošković nije samo hrvatska već svjetska baština.
Rekvijem za Ruđera Boškovića koji je skladao Julije (Giulio) Bajamonti jedno je od najzanimljivijih djela dalmatinske glazbene baštine kasnog 18. stoljeća, i važan je spoj znanosti, kulture i glazbe toga doba.
Ruđer Bošković (1711.–1787.), dubrovački znanstvenik europskoga ugleda, umro je 1787. godine. Njegova je smrt snažno odjeknula među intelektualcima i kulturnim krugovima Dalmacije i Italije. Bajamonti, koji je bio osobno i intelektualno vezan uz Boškovićev krug ideja, napisao je rekvijem kao glazbeni hommage velikom znanstveniku, najvjerojatnije za neku od zadušnih svečanosti održanih u Dalmaciji (često se u literaturi spominje Split).
Julije Bajamonti (1744.–1800.) bio je liječnik, filozof, književnik i skladatelj iz Splita – tipičan prosvjetiteljski polihistor. Glazbom se nije bavio profesionalno, ali je ostavio značajan opus sakralnih i svjetovnih skladbi. Rekvijem za Boškovića smatra se njegovim najvažnijim i umjetnički najambicioznijim djelom.
Glazbene značajke
- Djelo pripada prijelaznom razdoblju između kasnog baroka i ranog klasicizma.
- Stil je ozbiljan i suzdržan, s naglašenim dramatskim kontrastima, primjerenima zadušnici za istaknutu povijesnu osobu.
- Koristi se tradicionalni latinski tekst mise za mrtve (Requiem, Dies irae, Lacrimosa itd.).
- Glazbeni jezik pokazuje Bajamontijevu upućenost u suvremene talijanske i srednjoeuropske stilove, ali i osjećaj za jasnoću forme i izražajnost teksta.
Rekvijem za Boškovića nije važan samo kao liturgijsko djelo, nego i kao:
- kulturni spomenik prosvjetiteljstva u Dalmaciji,
- svjedočanstvo o ugledu koji je Bošković uživao među suvremenicima,
- jedan od rijetkih primjera velikog sakralnog djela posvećenog znanstveniku, a ne crkvenom ili političkom dostojanstveniku.
Djelo je dugo bilo zanemareno, ali u novije vrijeme privlači pozornost muzikologa i izvođača kao vrijedan dio hrvatske i europske glazbene baštine 18. stoljeća.
- u Dubrovniku je, povodom Međunarodnog znanstvenog skupa u organizaciji Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba „Od Ruđera do danas“ koji je obilježio 300. obljetnicu rođenja Ruđera Boškovića, izvedeno glazbeno-scensko uprizorenje Rekvijema u čast Ruđera Boškovića Julija Bajamontija. Ta produkcija bila je dio svečanog programa koji je uključivao i znanstvene govore, komemorativne govore te izvedbe posvećene Boškoviću. Cijeli događaj održan je u prepunoj dubrovačkoj katedrali (Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije), a prije koncerta održana je i ceremonijalna povorka iz Kneževa dvora do katedrale. Program je bio namijenjen sudionicima znanstvenog skupa, gostima i lokalnoj publici.
Sudionici izvedbe bili su:
- Simfonijski orkestar i zbor HRT-a izveli su Bajamontijev rekvijem pod ravnanjem dirigenta Vladimira Kranjčevića.
- Solističke uloge pjevali su: Martina Zadro (sopran), Martina Gojčeta Silić (mezzosopran), Domagoj Dorotić (tenor), Marko Mimica (bas).
U izvedbu je bila uključena i scenska komponenta: osobu Boškovićeve sestre Anice Bošković utjelovila je glumica Milka Podrug Kokotović, a glumac Zvonimir Zoričić nastupio je kao knez s ceremonijalnom svitom, što je izvedbi dalo dramaturški element usmjeren prema kolektivnoj memoriji i svečanom ozračju.
Ova izvedba bila je kulturno-povijesno slavlje koje je povezalo glazbenu baštinu s dubrovačkim sjećanjem na Boškovića: Bajamontijev rekvijem, pisan u F-duru za troglasni muški zbor, soliste i orkestar, originalno je djelo koje je nastalo 1787. kao počast uglednom znanstveniku, a stoljeća kasnije ponovno je oživljeno upravo u kontekstu njegove velike obljetnice rođenja.
Scena.ba
