Kad je debitirao za prvu momčad matične Šibenke, koja će te sezone izboriti povratak u elitni rang hrvatske košarke iz kojeg je ponovno ispala prije nekoliko mjeseci, Roko Badžim imao je samo 15 godina. U sljedeće dvije sezone dočekao je punoljetnost sa 64 odigrane prvoligaške utakmice, u kojima mu je trener Jeronimo Šarin otvarao minutažu, da bi od 2015. do 2017. bio nositelj igre momčadi s Baldekina, koja je u njegovoj posljednjoj sezoni izborila nastup u doigravanju PH. Sljedeći korak u karijeri ovog Šibenčanina, sina Živka Badžima, nekadašnjeg kadetskog i juniorskog prvaka Europe u dresu reprezentacije Jugoslavije, bio je odlazak u Ljubljanu, gdje se s Olimpijom okušao u ABA ligi te FIBA Ligi prvaka, da bi nakon dvije sezone potpisao za Cibonu u kojoj se zadržao samo godinu dana i 2020. potpisao za mađarski Szolnoki i počeo “pravu” – Ljubljana je bila svojevrsni prijelaz – inozemnu karijeru, koja ga je vodila preko Mađarske (Szolnoki) u Tursku (Konyaspor), potom i u Španjolsku (Obradoiro), da bi se vratio u Tursku (Merkezefendi) i tamo u travnju 2024. zaradio tešku ozljedu koljena zbog koje je propustio cijelu sljedeću sezonu.
U međuvremenu je Roko izrastao u jednog od naših najboljih šutera, pod Veljkom Mršićem debitirao za seniorsku reprezentaciju u kojoj je bio neizostavan i kod Ace Petrovića te Josipa Sesara, da bi od dolaska Tomislava Mijatovića napravio još jedan iskorak i danas uživa status jednog od ključnih igrača, prve napadačke opcije s klupe. I kao takav bio je vrlo zanimljiv Ciboni, koja je sa svježim kapitalom dobila mogućnost vratiti ga iz inozemstva te je postao prvo ovoljetno pojačanje aktualnog prvaka Hrvatske.
No, prije dolaska u Zagreb na pripreme za sljedeću sezonu, Badžima čekaju reprezentativne obveze, trotjedna akcija koja će se zaključiti kvalifikacijskim utakmicama protiv Latvije i Nizozemske…
– Baš se radujem tom skorom okupljanju, uvijek je bilo tako, a pogotovo u posljednje vrijeme. Igramo dobro, ozračje je sjajno i baš je gušt doći u reprezentaciju – naglašava šibenski šuter.
Odmor polako završava, ali daleko od toga da je to bio odmor u smislu onoga što bismo zamislili kao obični “smrtnici”.
– Radi se stalno, treniram individualno, ali kako nas tu u Šibeniku ima puno košarkaša, skupimo se dva, tri puta tjedno i igramo “pet na pet”, budu to prave utakmice, zna se lijepo “zakrviti”. Dolaze Šarić, Radovčić, Nakić, Bošnjak, Andabaka, Junaković, Širko, Jelić, Gabrić, nekoliko puta je iz Livna došao i Matković, onda i Gnjidić koji tu ljetuje… Igra se u Jollyjevoj dvorani, većina smo prijatelji s njegovim sinom pa nam daje termine. I nema tu popuštanja, svi volimo dobiti, igra se do 100, poluvrijeme do 50, podijelimo se tako da momčadi budu ujednačene i onda tko koga…
Puno je toga Šibenik dao hrvatskoj košarci, no dugo se nije dogodilo da u reprezentaciji budu čak četvorica – Badžim, Šarić, Radovčić i Nakić – Šibenčana.
– Sjajno je igrati s momcima koje poznajem cijeli život, susjedima i prijateljima još iz djetinjstva, ali ne samo s njima, već i sa svima ostalima. Tu sam već pet godina i u tom razdoblju sam dobro upoznao i izgradio odnos sa svim reprezentativcima.
Nekad je to bilo teže jer su se igrači u reprezentaciji često rotirali, danas to nije slučaj.
– Da, sad imamo već posloženu momčad, krug od 15-20 igrača koje ne treba svaki put upoznavati s akcijama, principima u igri i slično.
To je donijelo i rezultat jer Hrvatska u drugi krug kvalifikacija za SP 2027. ulazi s omjerom 5-1, čemu su se prije početka mogli nadati samo najveći optimisti.
– Mislim da bi svatko objeručke prihvatio tih 5-1, ali meni je malo žao tog jedinog poraza u Njemačkoj. Imali smo dobivenu utakmicu, no ne treba biti pohlepan jer je isto tako prva utakmica u Zagrebu mogla otići na njihovu stranu. Uglavnom, situacija je dobra i idemo dalje, čekaju nas dvije važne utakmice, a sad se treba fokusirati samo na prvu – s Latvijom.
Koliko je zadovoljan svojim statusom u reprezentaciji?
– I više sam nego zadovoljan. Imam puno dobrih igrača oko sebe, tako je i meni lakše igrati jer onda dolazi do izražaja šut, koji je moj forte. Mislim da ne treba trošiti riječi o tome kakvi su igrači Hezonja, Šarić i Zubac, koji u svakom trenutku na terenu stvaraju višak, sva trojica imaju visoki košarkaški IQ, dok je Šarić kompjuter koji vidi sve, hoće i voli dodati, odigrati “right play”, kako to kažu Amerikanci. Vrhunska je stvar za mene igrati s takvim klasama.
U Ciboni neće imati baš takve, ali pod Tornjem se slaže – ili se već složila – dobra momčad za sljedeću sezonu. Kako je došlo do njegova dolaska u Zagreb?
– Po završetku sezone kontaktirao me sportski direktor Marin Rozić i “ispipavao” situaciju, pa su početkom srpnja poslali ponudu koja me zadovoljila. Dobio sam dvogodišnji ugovor s dobrim uvjetima, a supruga mi uskoro treba roditi drugo dijete pa je i to utjecalo na odluku. Priča oko kluba je pozitivna, ja sam blizu doma, igrat će se Europa (Liga prvaka), klub se vratio u ABA ligu i puno toga se poklopilo. Što se tiče momčadi, pratim prijelazni rok, ne znam je li to sve, ali definitivno se vidi kostur. Dovelo se nekoliko dobrih stranaca, ali i dobrih hrvatskih igrača, pa se nadam da bismo mogli lijepo izgledati u sljedećoj sezoni – zaključio je Roko Badžim.
Scena.ba
