Dok se približava kraj akademskog obrazovanja, mnogi studenti u Bosni i Hercegovini suočavaju se s jednim od najvažnijih pitanja u svom životu – ostati u zemlji ili potražiti prilike u inozemstvu.
Ta odluka rijetko je jednostavna jer uključuje profesionalne ambicije, financijsku sigurnost, ali i snažnu emocionalnu povezanost s obitelji i okružjem. Upravo u tom spoju racionalnog i emotivnog krije se složenost izbora koji mladi danas moraju napraviti.
Jedan student svoju budućnost, barem zasad, vidi upravo u Bosni i Hercegovini. Iako svjestan izazova, vjeruje u razvoj svoje struke i mogućnosti koje bi se mogle otvoriti u idućim godinama. “Mislim da bih nakon završetka studija mogao ostati u BiH jer smatram da se moja struka sve više i više razvija te da će biti poslovnih prilika”, kaže za Vecernji.ba. Kao ključne razloge za ostanak ističe potrebu za stjecanjem prvog radnog iskustva, ali i blizinu obitelji i društvenog okružja: “Glavni razlozi za ostanak su prvenstveno steći prvo radno iskustvo za početak, a onda obitelj, ljudi.” Iako još nema konkretno razrađen plan, ne nedostaje mu optimizma i vjere u budućnost: “Nemam konkretne planove, ali imam snove… Nadam se da će do završetka moga studija biti sve razvijeno te da ću lako naći željeni posao.” Njegov stav odražava nadu koja je i dalje prisutna među dijelom mladih – vjeru da se upornošću i strpljenjem može izgraditi karijera i unutar granica države. Za razliku od njega, druga studentica nudi nešto oprezniju i realističniju procjenu stanja na tržištu rada. “Mogućnosti postoje, ali su prilično ograničene i često ovise o poznanstvima ili prethodnom iskustvu, koje je teško steći bez prilike”, objašnjava. Dodaje kako mnogi mladi, upravo zbog takvih okolnosti, često pristaju na poslove koji nisu u skladu s njihovim obrazovanjem, što dugoročno može utjecati na profesionalni razvoj i zadovoljstvo.
Životne prilike
Kada je riječ o širim prilikama za napredak, smatra da sustav ne pruža jednaku šansu svima: “Prilike postoje, ali nisu jednako dostupne svima. Često ovise o mjestu stanovanja, kontaktima i osobnoj inicijativi.” Upravo takva neujednačenost dodatno otežava planiranje budućnosti i produbljuje osjećaj nesigurnosti kod mladih. Financijski aspekti predstavljaju jedan od ključnih čimbenika u donošenju odluke o ostanku ili odlasku. “Niska primanja i nesigurnost zaposlenja otežavaju planiranje budućnosti… Nije riječ samo o plaći nego i o osjećaju stabilnosti”, naglašava. Usporedba s inozemstvom dodatno pojačava dvojbu: “Mladi u inozemstvu često imaju više prilika za razvoj karijere i bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života, dok se ovdje često suočavaju s neizvjesnošću i ograničenim izborom.” Ovakva percepcija upućuje na to da odlazak nije motiviran isključivo financijama, već i širim osjećajem sigurnosti i perspektive. Treća studentica fokus stavlja na emocionalni aspekt odluke, koji često ostaje u sjeni ekonomskih pokazatelja, ali ima presudan utjecaj. “Povezanost s meni bliskim ljudima jako utječe na moju odluku o potencijalnom preseljenju izvan BiH”, ističe, priznajući kako bi joj odlazak teško pao unatoč potencijalno boljim uvjetima rada u inozemstvu. Ova dimenzija pokazuje da odlazak nije samo profesionalna već duboko osobna odluka. Govoreći o svojim vršnjacima, primjećuje sve izraženiji trend razmišljanja o odlasku: “Trenutačno od mnogo studenata sa svoje godine čujem da razmatraju nastavak školovanja u inozemstvu.” Kao jedan od razloga navodi i rastuće troškove života, koji dodatno opterećuju studentski standard: “Mostar smatraju preskupim za studentske proračune… od stanarina i režija do školarina.” Ovi svakodnevni izazovi često djeluju kao konkretan poticaj za razmišljanje o životu izvan zemlje. Iako priznaje da se u posljednje vrijeme više govori o zadržavanju mladih, ostaje skeptična prema konkretnim rezultatima: “Smatram da se posljednjih godina dosta radi na zadržavanju mladih iako u praksi to baš i ne primjećujem. Postoji prostor za napredak.” Njezina očekivanja za budućnost su realistična, ali skromna: “U sljedećih pet godina nadam se da ću nakon završenog fakulteta uspjeti pronaći posao u struci.” Upravo ta rečenica odražava ono što mnogi mladi danas traže, ne nužno idealne uvjete, već priliku za stabilan i dostojanstven početak.
Tri različite perspektive pokazuju da među mladima u Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstven odgovor na pitanje ostanka ili odlaska. Dok jedni vjeruju u mogućnosti razvoja unutar zemlje, drugi ističu strukturne prepreke i ograničenja, a treći naglašavaju emocionalnu cijenu odlaska. Između nade, realnosti i osobnih vrijednosti studenti balansiraju svoje odluke.
Scena.ba
