Gosti su uvijek dobrodošli, barem u teoriji. U praksi, međutim, postoji čitav niz sitnica koje domaćinima mogu ozbiljno ići na živce – od nenajavljenih dolazaka i predugog ostajanja do zavirivanja po stanu.
U jednoj raspravi o bontonu izdvojene su situacije koje se ponavljaju češće nego što bismo možda očekivali. Jedna od njih je ono klasično ‘osjećaj se kao kod kuće’ koje neki gosti shvate previše doslovno. Otvaranje hladnjaka bez pitanja, podizanje nogu na namještaj ili hodanje po privatnim prostorijama uglavnom nisu znak opuštenosti, nego prelazak granice.
Kad gost ne zna da je vrijeme za odlazak
Posebna kategorija su oni koji ne prepoznaju trenutak kad je druženje završilo. Ako domaćini počnu pospremati, gledati na sat ili se čak presvuku u pidžamu, poruka je prilično jasna. Ipak, neki gosti ostanu još satima, kao da se ništa nije dogodilo.
Ljude često nerviraju i oni koji dovedu nekoga bez prethodne najave. Doći s partnerom, prijateljem ili djecom može potpuno promijeniti plan večeri, pogotovo ako domaćin nije računao na dodatne osobe.
Tu su i sitnije stvari koje se često ponavljaju: hranjenje tuđih ljubimaca bez pitanja, komentiranje uređenja doma, traženje po kupaonskim ormarićima ili tek za stolom otkrivanje da nešto ne jedete.
A cipele?
Izuvanje je još jedna vječna tema. Neki domaćini očekuju da se cipele skinu odmah na ulazu, drugima je potpuno svejedno. Najjednostavnije pravilo ipak je isto – pratiti naviku kuće u koju ste došli.
Isto vrijedi i za ostajanje predugo, diranje tuđih stvari ili samoinicijativno posluživanje. Dobar gost trebao bi se osjećati ugodno, ali ipak imati osjećaj da je došao u nečiji tuđi prostor.
Scena.ba
