Jedna od najtežih i nazanimljivijih predizbornih kampanja za protekle lokalne izbore događala se u općini Žepče.
Novoosnovani Hrvatski demokratski savez još u predizbornom periodu dao je do znanja kako će ovaj grad napokon dobiti ozbiljnu i iskrenu oporbu, a svaka oporba gradi bolje društvo i vrlo je ozbiljan kolektiv u svim demokratski razvijenim državama, pa je s obzirom kako su svima puna usta Europske unije trebalo biti i u jednom malom Žepču.
Predizborni period uglavnom trpi svašta, pa je teško ocijeniti kako će se pogotovo novoformirana stranka ponašati u budućnosti i hoće li postati klasični politički “privjesak”. No već nakon nekoliko mjeseci može se poprilično cijeniti rad pojedinih političkih stranaka nakon izbora, pa tako i rad političke oporbe u ovom gradu.
Žepče je koliko god to smetalo vladajućima dobilo napokon dobiva ozbiljnu oporbu, utjelovljenu u ideju hrvatske političke stranke. Oporba u jednoj administrativnoj zajednici ipak mora u većini slučajeva štiti interese svih stanovnika jedne općine bez obzira na svoje temeljne ideje i ciljeve jer politika nije svrha sama sebi nego treba proizvesti pozitivne procese u kojima će se događati demokratizacija jedne lokalne zajednice i rješavati problemi iste.
Prvi pravi ispit u Žepču oporba je definitivno položila, a vladajuća koalicija mora dobro razmisliti teže li Sjevernokorejskim metodama vladanja ili pak misle ovaj grad približiti Europi.
Osnovni postulat bilo koje demokratske države je javnost i transparentnost, bez takvog pristupa priča o Europi i boljem društvu je priča koja vrijeđa inteligenciju i zapravo ima težnju uglavnom nešto skrivati.
Upravo bi snimanje sjednica Općinskog vijeća, gdje bi biračima i proračunskim obveznicama bilo omogućeno da prate način upravljanja njihovim novcem i procesima, trebala biti sasvim prirodna i normalna stvar, pogotovo kad se uzme u obzir da isti ti porezni obveznici plaćaju rad Radio Žepča kojem bi to, bar je tako zamišljeno, trebala biti osnovna svrha.
I upravo vodeći se ovim principima koji vrijede svugdje u svijetu kada su u pitanju javni servisi, HDS je pokrenuo inicijativu o prijenosu sjednica Općinskog vijeća Žepče. Inicijativa koja je utemeljena u Statutima svih političkih stranaka koje sadrže riječ DEMOKRATSKI nije prihvaćena. Logiku u ovakvim postupcima ne treba tražiti, nego se treba zapitati zašto stranke ne uvažavaju svoje osnovne programske ciljeve i što to zapravo kriju od javnosti.
No, vrijeme cenzure pojavom društvenih mreža je daleko iza nas, pa se opozicija dosjetila kako se može snimati današnjim tehnologijama i objavljivati rasprave i diskusije na društvenim mrežama. Ako je vjerovati komentarima na društvenim mrežama, sljedeći korak će biti odluka Općinskog vijeća da zabrani i ovakav vid snimanja i u cijelosti javnost i svoje birače onemogući u praćenju rada najvažnije institucije jedne Općine.
Nekako bi i lokalna javnost, naviknuta na politički monopol i nacionalna prepucavanja, to i “progutala”, ali onda se dogodio slučaj “Vrtić”
Djeca i obitelj su vrlo osjetljiva kategorija, nešto što je osnova svake lokalne vlasti, pa je poprilična konfuzija u Žepču oko rada predškolskih ustanova itekako uzburkala javnost ovog grada.
Prije svega, teško je pronaći opravdanje zašto jedna općina poput Žepča od rata na ovamo nije ni pokušala oformiti javnu ustanovu koja bi se bavila ovim vidom odgoja i obrazovanja najmlađih. Pravdati to pojavom privatnih vrtića je u stvari samo skidanje odgovornosti aktualnog načelnika koji toliki niz godina vlada ovim gradom.
Ali što se to promijenilo, pa danas se aktualizira ovaj problem koji je davno trebao biti riješen. Promijenile su se političke okolnosti, pojavila se opozicija i ta pojava HDS-a na političkoj sceni pokazuje se velikim dobitkom za sve, jer bez stvarnog i iskrenog političkog pritiska na vlast, nema razvoja jedne zajednice.
I kad već općina ne želi da se bavi “svojim poslom”, prijedlog dva vijećnika iz HDS-a Damira Jukića i Roberta Bošnjaka je sasvim logičan. Zašto ne povećati izdvajanja u proračunu i time izravno pomoći roditeljima koji u ovom divljanju cijena su direktno pogođeni činjenicom kako se dugo godina ovaj problem gura pod tepih. Problem predškolskih ustanova, odnosno vrtića je problem svakog stanovnika tog grada koji želi bolju budućnost Žepču i to bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost.
Promatrajući brojke mora se priznati kako je teško zamislivo da jedna mala Usora izdvaja 220.000 KM za rad vrtića, Zavidovići 340.000 KM, a Žepče tek 125.000 KM i to za tri vrtića.
Teško je pravdati takav pristup vlasti, a još teže je pravdati stav da raspravu oko ovakvih tema nema pravo vidjeti svaki stanovnik općine Žepče u prijenosu uživo. Ovakav stav teško može bilo tko pravdati, a postaje još zanimljivije kako se u ovakvom pristupu vrlo brzo slože političke stranke i Hrvata i Bošnjaka, iste one koje u predizbornom periodu vraćaju se po potrebi u ratne godine, a onda i jedni i drugi podržavaju ukidanje prava svakog pojedinca na javno i transparentno praćenje njihovog rada.
U svakom zlu neko dobro kako kažu. Promatrajući društvene mreže upravo je rasprava oko vrtića probudila i one uspavane koji su s razlogom ljuti jer se njihov proračunski novac troši za puno toga, a ponajmanje na pomoć obrazovanja njihove djece. S druge strane polako shvaćaju važnost javnosti i transparentnosti, odnosno ulogu medija u svemu tome, pa kako kažu kad te pogodi problem onda shvatiš proces.
Na kraju teško se oteti dojmu kako će sve buduće Odluke koje se događaju u najvažnijoj ustanovi jedne općine biti motivirane dobrim namjerama jer ako je tako, nema nikakvog razloga da općina Žepče baš poput mnogih drugih općina omogući svim stanovnicima da ukoliko žele prate sjednice Općinskog vijeća i da na temelju rada vijećnika sutra donose svoje odluke u izbornom ciklusu.
Proces kao proces nije lagan ni jednostavan, no sama činjenica da netko danas u Žepču pita i diskutira otvoreno i javno o svim problemima je veliki korak naprijed i vladajući bi bar nešto mogli naučiti iz povijesti, a to je da takvi procesi se ne mogu više zaustaviti.
Scena.ba
