Mary Pierce ostala je upamćena kao Grand Slam prvakinja i treća tenisačica svijeta, ali iza njezinih trofeja krila se jedna od najtežih priča u svijetu sporta.
Iza uspješne karijere nalazilo se djetinjstvo obilježeno strahom i potpunom kontrolom njezina oca Jima Piercea. Njezina se sudbina često uspoređuje s pričom Jelene Dokić. Iako je rođena u Kanadi, Mary je već s 13 godina počela nastupati za Francusku. U tom je razdoblju njezin otac napustio posao, obitelj je počela živjeti od turnira, a ona je prekinula školovanje kako bi se u potpunosti posvetila tenisu.
Strah je bio ključni pokretač njezina uspjeha. Otac joj je jasno davao do znanja da o pobjedama ovisi egzistencija obitelji, a kazne su bile brutalne.
„Ošamario bi me kada bih izgubila meč, a nekad i kada bih loše trenirala. Igrala sam jer nisam imala izbora. Morala sam pobjeđivati jer sam se bojala posljedica“, priznala je kasnije Mary, ističući da su joj majka i brat David bili jedina potpora.
Njegovo ponašanje na tribinama često je bilo nasilno i nekontrolirano, zbog čega su teniske vlasti morale reagirati. Godine 1993. uvedeno je takozvano „Pravilo Jima Piercea“, a njezin otac postao je prvi član obitelji kojemu je zabranjen pristup turnirima. Iste godine Mary je prekinula svaki kontakt s njim, otpustila ga kao trenera i zatražila sudsku zabranu približavanja.
Unatoč tome, problemi nisu odmah prestali – godinama je morala imati tjelohranitelje kako bi se osjećala sigurno na turnirima.
I uz sve što je prošla, Mary Pierce je ostvarila vrhunsku karijeru. Osvojila je Australian Open i Roland Garros, upisavši svoje ime među najveće u povijesti francuskog tenisa, ali je cijena tih uspjeha bila iznimno visoka.
Scena.ba
